Jer kad ostaris
niko ne kuca na tvoja vrata
ni potok s ribama od srebra
ni mlado zdrijebe vlazna oka
ni jabuka u cvatu,niko.
Samo ja kad ostaris
kao oblak u tvojoj kafi
docicu u krombi kaputu
i cucu kad ti se moje ime omakne
i krene polako,sama od sebe
poslednja suza za mene.
Jedan za drugim vozovi polako prolaze
kao i obicno stavices kacune u prozore
cini mi se da mjesec ramazana pocinje
pomalo je tuzno kada ostaris !
Ova pesma moze biti i za slucajne prolaznike,ali oni zbog kojih je zaista ovde znace da je samo za njih.
Uglavnom tumaram okolo...
Uglavnom na zemlji sam sa obe noge
Mogu da hodam i da citam znake
I da se snadjem kad put zavijuga
Uglavnom...
BOB DILAN