Pisati o svojoj generaciji i stanju u društvu je vrlo teško, nezahvalno
Drugo, roditelji prema svom detetu posmatraju drugu decu…
Profesor doktor Žarko Trebješanin je u svojoj psihološkoj studiji "Dete u srpskoj kulturi" opisao šta čeka dete koje se rodi u Srbiji. Ova studija je jedina na ovim prostorima. Samo jedan čovek je našao za shodno da proučava i analizira na koji način roditelji vaspitavaju i neguju svoju decu.
U ovoj revolucionarnoj studiji se kaže da se deci obraduju svi na rođenju. Slavi se i raduje, veseli i pije. Mnogo je običaja vezano za taj čin. "Šta se valja" činiti kad se rodi dete…..
A odgovor kako ga treba vaspitavati još uvek nema.
Roditeljska uputstva, kao i pedagoško-psihološka još uvek se zasnivaju na saznanjima šta deca ne smeju da rade. Kao da deca to ne znaju. Znaju. Samo im niko nije rekao šta treba da rade. "Budi dobar" je izjava i ujedno zahtev, koji se najčešće stavlja pred decu. A u realnosti je nešto sasvim suprotno. Deca koja su naučena da budu dobra ne mogu da se snađu….
Medutim, najbolji su uvek odlazili. Niko im nikada nije rekao da su najbolji. Niti da ova zemlja računa na njih i njihove sposobnosti. Niko nije pokušao da napravi sistem u društvu i državi gde ce oni koji su najviše činili za opšte dobro svih nas, dobiti i licno dobro u vidu dobrog materijalnog statusa i društvenog ugleda….
Uvreženo je mišljenje da je sreća relativan pojam. A nije. I nikada ne može biti.. srećan je svaki onaj čovek (dete) koji je razvio sve kapacitete svoje ličnosti u realne kvalitete, pomoću kojih može da čini dobro ljudima oko sebe, sebi i na kraju društvu kome pripada. Kada čovek nade sklad izmedu opšteg i ličnog dobra, tek tada postoje koristan i konstruktivan član društva i države….

|