s’ one strane obale muzika doziva
žure joj bosa stopala
jednim skokom baletanke obuva
kožom joj klizi tanka letnja haljina
gola joj leđa biserno nebo posipa
u dva poteza, kosu joj vezuje stoletna breza
i već je spremna,
i već je spremna
muzika doziva.
Pitak je vazduh k’o titraj soka srebrnih ribizli
što joj s’ nebeskog mora, lice umiva.
Gospodin Ples finih manira
negde je usput nešto izgubio
a ni primetio nije.
Vlasnici haljine vlažne usne
lahornom rukom taknuše
pitkovečernje srebrne ribizle, voda jezerska i,
ona uze taj tren k’o komad hleba, gladna
gladna
i ode kući da spava
opor je stisak u grudima
prekriva.
Haljina osta da pleše sama.
Negde se utopila gospođica romantika.
Haljina osta da pleše sama.
(autor: jelenaartpoezija)





Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar