žao mi je što iz Srbije, tj tada Jugoslavije, nisam otišao kada je trebalo, tj kada sam imao priliku.
Sada sa 31 godinom za vratom, ostaje mi samo da žalim i da kukam, a vama, mojim "prijateljima" da preskačete moje postove, jer nikome normalnom ne može da prija miris truleži, u rupi u kojoj sam se ja zakopao...
Tužna je zemlja u kojoj je partijska, ups pardon "stranačka" knjižica bitnija od diplome fakulteta, u takvoj zemlji nema budućnosti.
Tužna je zemlja u kojoj novi političari, ups pardon "kvazi političari" vlast izjednačavaju s novcem, a ne sa odgovornošću, što bi bilo normalno. Tužna i jadna.
A ti Blamko, sedi i jedi sam sebe. Nerviraj se zbog toga što živiš u partijskoj državi, što si postao svestan da se nikada ništa u ovoj zemlji neće promeniti.
A vrlo dobro se sećaš, kako je bilo kada si sa predavanja bežao da prisustvuješ mitinzima opozicije, kada si bio u obezbeđenju tih mitinga, kao pobornik promena, delio po ulici flajere kao budala, ne želeći da se učlaniš u stranku, verujući samo u IDEJU da će u ovoj zemlji biti bolje. Jednog dana. Onog dana kada oni ne budu na vlasti.
Mnogo si se zajebao. Oni su uvek na vlasti. Tu ne postoji stranka, partija... Tu postoji samo mentalitet, koji se ne menja tako lako. Tek sad vidiš koliko si bio glup kada si odbio da odeš u Bratislavu, kada si ostao.
Sećaš se vrlo dobro šta je tada pričano, PROMENE je bila ključna reč. Međutim, od te reči, promene, nema ni početnog slova.
Drago mi je da nisi otisao, sto si ovde u istom kazanu kao i ja...
i nije vazno kako nam je, uvek je bilo nesto sasavo ovde sto nam je dalo volju za dalje...
kad mrdnem samo pedalj iz svoje zemlje, radujem joj se kao dete, kad se vracam...
i sta je vazna politika, licemeri, lazni rodoljubi, moja zemlja ima mene, tebe, i jos ponekog,
a to nema nijedna druga zemlja na svetu....
He he he he he he
Ima Gulanfer za tebe lek , pročitaj sledeće :
Ja sam rođen u ondašnjoj SR Nemačkoj , sa 18 godina prilikom potražnje nekih papira iz moje kolevke dobio sam upitnik dali želim Nemačko državljanstvo ( onda je još postojala opcija dvojnog državljanstva ) Naravno da sam ponudu glatko odbio , Švaba da budem neću ! Naravno da mi je po nekada žena prebacila tu moju odluku , naravno da po nekada pogledam u dete i upitam se dali sam je možda nešto time uskratio ali .........................meni nije žao ni dan danas
Eto jel ti sada malo lakše , ima brataš i većih budala no što si mislio :))))))))
Trebao si otići kad si imao priliku. Ja je nikad nisam imao. A sebe bih sad išibao kad se setim šetnji na koje sam išao, jer sam verovao u tu istu IDEJU. E, kad je došlo vreme da treba živeti tj. "imati partijsku knjižicu i uvlačiti se u guzice", onda sam se osvestio.
Ne vidim razlog za kukanje - čoveče, ti si još uvek mlad i možeš gde hoćeš! Ako sediš i kukaš život će ti proći.
Večeras sam na blogu kod Bejb našla jednu dobru ,,mantru,, i mnogo mi sve svidela.Piše ona ovako:
,,Ako ne budesh kopao duze i dublje, necjesh pronacji ono shto trazish. Ostani na jednom mestu, kopaj duboko, i nemoj prestajati kada osetish obeshrabrenost. Budi strpljiv i samo nastavi da kopash, chak i kada naidjesh na kamenjem ispunjenu zemlju. Ako budesh istrajao, obecjavam ti da cjesh pronacji vodu za kojom tragash.,,
Mislim da treba da kopaš...ali ne u mestu... treba da odeš...ja sam živela po svetu, u USA, Izrael ...divno je biti daleko odavde...vratih se, lični razlozi, ne kukam, nego sam se samo izdvojila u svoj mir i ne slušam , ne gledam politiku..ali, u godinama sam kada mi treba mir..i znam, da kad god poželim , mogu da odem...Može svako! Samo treba krenuti....Ti - treba da odeš, tvoja krila su jaka...treba da osetiš lepotu prostora, da upoznaš onu drugu stranu, koja takodje ima crnog i belog...i tek onda, posle iskustva tamo, da odlučiš gde ćeš ostati...ima stotinu načina da to uradiš, samo ako hoćeš...