Staraj se da stekneš ... «

7.10.2008 «
Sedeo je nagnut nad stolom okružen svojim knjigama,ukoričenim starim stripovima .Ni jednoga jutra, pa ni tog nije odustajao od  rituala.Lenjo je ispijao  svoju prvu jutarnju kafu,  izuvenih sandala i  čitao. Dočekao je trenutak da ostane  nasamo sa njom .Ostavio je rasklopljenu  knjigu ,kretao se   tiho u njenom pravcu   .Osetila je ponovo nemir.Šta li je sada  njegov sledeći  korak ??? Pravila  se da ništa ne primećuje.Nastavila je da radi svoj posao naizgled  zaneta nad papirima  rasutim po  radnom  stolu. Kada joj se sasvim približio pogledala ga je trudeći se da ne pokaže šta oseća tog časa..."Bila mi je slava. Nisam imao para da častim. Ovo ti poklanjam u to ime."Imala je osećaj, da se zemlja pod njom otvara.Slike pred očima  su joj se nizale kao u filmu .Slike od pre nepunih mesec dana ,kada je prvi radni dan provela sa njim.  Ni ona ni on nisu imali mogućnosti da biraju .Trebao je da provede neko vreme sa njom , dok se ne nađe rešenje za njega.Jedno o drugom su  čuli ali nisu bili u prilici da se bliže upoznaju. Prvih nedelju dana je prošlo u prijateljskom raspoloženju i upoznavanju. Naredne nedelje je počeo da se čudno ponaša prema njoj ,veoma provokativno,arogantno .Dvosmislenom igrom svojih reči privukao je njenu pažnju da tu nešto neće na dobro da izađe. Nije htela da sudi, po  onome što se o njemu govorilo. Trudila se da sud o svemu donese sama.Prvo što joj je zapalo za oko, njegovi odlasci sa radnog mesta, nakon kojih se vraćao ,zakrvavljenih očiju  ,ironičan u komentarima .Nekada je seo za svoj sto i nastavio sa čitanjem knjiga ili je pokušavao na sve moguće načine da je uznemirava provocirajući je komentarima . Desilo se da je ćutke posmatra dok ona pokušava da se skoncetriše na svoj posao.Bilo joj je jasno gde sve ovo vodi ,ali gde je izlaz ...nije razmišljala o sebi , razmišljala je o njemu .Svojim ponašanjem sve više je skretao  pažnju okoline na sebe ,do te mere da su joj koleginice tiho šaptale   "Jao ja ne bih smela ni minutu na samo sa njim biti .Kako te nije strah od njega ???".Nemogavši da sakrije od drugih koji su spletom okolnosti videli jedan njegov ispad ...sve joj je postalo  jasno .Osećala je polako da joj se strah uvlači pod kožu , borila se protiv toga nije htela da veruje ali ... nije mogla ni ona da pobegne od žalosne istine. Kolege iz susednih kancelarija su sve češće dolazile,  kada su uočili da je sama sa njim,nalazeći raznorazne izgovore, što je trebalo da znači "Ne brini tu smo ." Na pitanja koja su se nizala tih dana samo je kratko odgovorila "Rešiće se, samo da mu stignu nalazi."Svakim danom je postajala sve nemirnija zbog nastale situacije  .Na njegovo" Vidi šta mi rade???" Nije imala odgovor. Gde se i kada sve to izgubilo.Kada je bio mali? Kada je bio u pubertetu?Gde mu je majka ?Zašto ne preduzima nešto???Zašto nije tada kada je možda mogla.A sada šta radi sada???
Tih dana se hiljadu misli vrzmalo po njenoj glavi ,razmišljala je i o svom potomstvu.Iz časa u čas postajala je napetija.Počela je da ga se boji , prvi put je u životu osetila takav strah.
Preko noći nagli preokret ponašanja prema njoj. Nestala je agresivnost ,vratio se čitanju u tišini tek ponekad bi progovorio "Ako ti nešto treba slobodno reci ..."
I toga dana kada joj je poklonio sliku svetitelja  i maleni medaljon skinut sa svoga vrata ...pomislila je kako dalje ... postiđena zbog svega jer je jedva čekala dan da ode . Ubrzo nakon izgovorenih reči da je želeo da ode u manastir na nekoliko meseci , upravo taj koji je čuven po svetitelju  čija slika je bila na medaljonu." Zašto nisi ???" "Majka mi nije dozvolila." Ustao je i ponovo ostavio svoje knjige na stolu i  napustio  kancelariju bez reči. Vrativši se ponovo joj je tiho prišao "Kupio sam ti knjigu. Pročitaj je. " Meni se jako dopala i tebi će ...počeo je da joj prepričava  život svetitelja  .Pognula je glavu sramota je bila. Nije znala ništa o njemu .
To veče dok je čitala knjigu  nekoliko rečenica joj je  privuklo pažnju "Treba biti sažaljiv prema svojoj duši,moramo da podnosimo svoje nedostatke i svoje nesavršenosti,kao što moramo da podnosimo i nedostatke drugih"  kao i rečenica "Staraj se da stekneš unutrašnji mir,i hiljadama ljudi oko tebe biće spaseno"  Sveti Serafim Sarovski
Prvo što je pomislila,pomislila je na njega.Da li će on naći svoj unutrašnji mir???
Objavio vrbares u 17:25 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (8) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

ne.. mir cje nacji njega.. kao i svakog od nas..
Poslao bejb u 18:28, 7.10.2008 | Link | |
volela bih više od svega da ga nađe ali da ne bude ostavljen ili odbačen
Poslao vrbares u 20:00, 7.10.2008 | Link | |
Molekul ljubavi je rakija??
Izvini, i ti sad imas neke dileme?
Nije mi jasno....
Poslao vrloJASNA u 20:09, 7.10.2008 | Link | |
ne retko ljudi ne podnose nedostatke drugih.tek kad prihvatimo nedostatke drugih i naši nedostatci će nam biti prihvatljivi.
Poslao vaske972 u 20:49, 7.10.2008 | Link | |
Već sam ti napisao svoj stav , možda je surov ali veruj da je istina obično takva ...surova . Ti nemožeš tu ništa , sve dok sam nereši nema njemu spasa :-((
Poslao gulanfer u 22:09, 7.10.2008 | Link | |
zanimljiv tekst. . .
kiss
Poslao Ivana93 u 10:14, 8.10.2008 | Link | |
VJ ...hmmm...molekul večite ljubavi ...i imam i nemam tj nemogu mirno neke stvari da gledam ...nadam se da će se naći način ili da će naći i sam svoj put , a da li je na dobrom putu vreme će pokazati

Poslao vrbares u 18:10, 8.10.2008 | Link | |
Strashna prica; nadam se, da ce on naci pomoc.... I da ce se svi u okolini opet okrepiti! Ljubim te!
Poslao Rozalia u 22:56, 10.10.2008 | Link | |


Powered by BlogOye!
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se