Otvori svoje dlanove... «
19.9.2008 «
Voleti nekoga znači dopustiti mu da ode... Sada, dok ti se čini da ostaješ bez svega, umorna, tako umorna. I dok još uvek, gotovo dan i noć u tebi tinja: „Zašto?“ baš sada, osmehni se širokim osmehom, onim u kojem je utkano mnogo sunca i dobrote koja te čini spremnom oprostiti. Sklopi oči. Prestani ga dozivati. Pozdravi se s njim sa malo reči. Neka te nimalo ne zbuni to što ti on nema baš ništa za reći. Ne traži više ništa. Isprati ga sa osmehom i velikim srcem. Da, srce treba biti veliko, samo onda je živo i samo onda mu kucaje možeš čuti. I nemoj, nemoj više misliti da je moglo biti nešto čega nije bilo. Daruj mu blagoslov. I pusti ga da ide svojim putevima i drugim ljudima. A ti, ti se okreni novom danu. Gle koliko je sunca na prolistalim laticama proleća. Otvori svoje dlanove onome što dolazi…..