«
13.9.2008 «
Život ima svoje momente,privlačne i neodoljive,
ali i one druge,ne tako prijatne trenutke:
noći teške,sumorne,dane sive,umorne
kada nevolje te zagrle i stežu da te uguše.
Kada sediš okružen ljudima,a opet tako si usamljen,
i ne znaš gde se krije tajna tvoje sudbine.
znaš da sutra je jedino sigurno što te čeka,
ali za dušu koja pati zora tako je daleka.
Zastaneš i pogledaš osmehe na ljudima,
i na pomisao da su lažni nešto stegne te u grudima.
Kažes sebi da je istina jedino što vredi,
a da sve što sija,sem Sunca,na kraju izbledi.
I skapiraš da biraš da lutaš ovim svetom,
da biraš da lutaš,a da ne znaš svoje mesto.
Da boli te često,da boli skoro uvek,
to što usamljen si uvek i što sazdan si od tuge.
Ali,pogledaj se samo kako si čist kao suza,
iskren kao suza,čista suprotnost ljudima,
kojima samo stalo je do prolaznog,
tebi tako providnog,tebi jedinstvenom,
čoveku običnom.