jedan za suze «

5.6.2008 «
              Delovao je uvek mirno,aristokratski,izuzetne snage duha i tela,markantan mudar, posvećen deci,porodici.     Imao je težak život,mnogi ga nisu ni redovno poznavali,bio je prilično zatvorena i mistična osoba. Nisu ga svi mogli razumeti osim njegovih najbližih,kada bolje razmislim možda čak ni oni dovoljno .
          Koliko je samo strpljenja imao da svoju decu izvede na pravi put,uvek okružen ženama u kući jer mušku decu nije imao,rano izgubivši oca,jedna sestra je već bila udata a  ostala je 18 godina mlađa sestra o kojoj se uz bolesnu majku,pored nas tri starao. Ono što mi je na neki način ostalo kao neki trag na duši jeste što je iz razloga što se je smatrao ma šta će drugo žensko dete osim kada završi školu da se uda,pa neka bira sebi nešto što će joj doneti siguran hleb , usmerio me na školu u kojoj se nisam našla ,i na neki način osta puno toga što sam volela,negde duboko u meni a život je tekao dalje i svakim danom sam se udaljavala od tih svojih potreba,za radi njega,vremenom svoje porodice itd,kako to u životu to već biva.No međutim dolaskom na blog volja za pisanjem stvaranjem,ponovo se vratila bivala sve jača i jača,polako sam se prisećela vremena koje sam provodila učestvujući u literarnim sekcijama, večerima poezije na koje sam obožavala da idem,svih takmičenja, da ne dužim svega što sam iz ljubavi radila, a i odrekla se ,zaledivši deo sebe,potiskujući tu potrebu uživala sam u  blagodetima braka,majčinstva, ali vreme polako donese taj osećaj ponovo. 
       Sklanjala sam sve zapise koje je otac ostavio iza  sebe, redovno je vodio dnevnike, u kojima je pisao o svima nama,verovatno dugo vremena krišom,pa sve smelije zatim nam ih je zadnjih godina čitao, ostavljajući za sobom predivnu zbirku porodičnih okupljanja i dešavanja,kako lepih tako i tužnih.Prepune otisaka stopala i ručica svojih unuka, njihovih crteža,kada sam ugledala neki dan veličinu svog dlana u jednoj od njih,nema reči kojom bih vam to opisala.Sve sam to čak i od sebe same sklonila pre nekoliko godina,kada sam morala da ispraznim roditeljsku kuću noseći sa sobom  njegove dnevnike.Kada god sam otvorila orman u kojem stoje,brzinom munje sam zatvarala vrata istih,ne želeći da ih čitam, u njima su presovani listovi oraha ,svih drveća i voćki,svih cvetova koje je majka gajila u dvorištu .
        Poslednje sekunde njegovog života kao u filmu provela sam ispred vrata preko kojih mi više  nisu dozvolili da uđem, u malenom hodniku iz kojeg su mi rekli da ne idem nigde.sedela sam i u jednom trenutku pojavila mi se slika kako me vodi u maloj beloj bundici za ruku kroz dubok sneg nisam znala tog časa da li sam budna da li sanjam,ni gde sam samo  da me drži  za ruku  i da onako malena koračam pored njega kroz sneg. 
      Shvatila sam da u mnogome podsećam na njega,a želja da se ponovo latim pisanja je sve jača i jača, svaki početak je težak pa i ovaj da u što manje reči stane sve ono što osećam,mislim a i da podelim sa vama kako suze, tako smeh i iskrice u očima .Ponovo osetih snagu i volju da istrajem i ne odustanem u nameri, a sa vama sve to podeliti  mnogo lakše je
          
Objavio vrbares u 08:56 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (8) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

Nemoj odustati već samo piši ,jednu osobu za deljenje svojih zabeleški već imaš.....
Poslao vaske972 u 17:09, 5.6.2008 | Link | |
puno ti hvala na podršci i pomoći, šta da ti kažem više , znaš da neću odustati ,neko veče naišla mala kriza a sada je prošla
Poslao Vrbares u 17:13, 5.6.2008 | Link | |
Divne su ti uspomene...ja se mojih skoro i ne secam..Sve je negde zakljucano..Pisi dalje mila,uz tebe sam i pratim te..:-)
Poslao Andjelina u 17:54, 5.6.2008 | Link | |
E sad si me stvarno ostavila bez teksta, i opet teras suze na oci.......Vaske se samo salio, nemas jednu osobu za deljenje zabeleski, ima nas vise...
Poslao Slavica u 19:28, 5.6.2008 | Link | |
Anđele sretna sam što ih imam...neka se trudim da zaboravim,mnoga ću podeliti sa vama ...a neka mesta će ti bit poznata...treba mi vremena...to i za tebe važi sve što je lepo sačuvaj a sve što je ružno zaboravi
Poslao Vrbares u 19:50, 5.6.2008 | Link | |
Slavice nema suza nisam njih htela ovim da izazovem, ovo je mesto na kojem ćemo deliti i suze radosnice ludo moja a još malo ako bog da biće mo "tetke" i nemoj da plakiš ima i do suza da se smejemo, a da vas imam uz sebe to znam kao i što i ti to znaš za nas ajde turi jednu caffu ako si još ulogovana odo da proverim
Poslao Vrbares u 19:53, 5.6.2008 | Link | |
Imaš lepe uspomene.
<br>Sačuvane su,blago tebe,
<br>teko je nama ,što znamo da ih ima.Uspomena,i lepih i ružnih,ali mi ih se ne mođemo setiti.
<br>Onda,ne znamo ni šta treba pamtiti,a šta zaboraviti.Sve se izmešalo.I lepo i ružno,i istinio i lažno,i san,i uspomena...na belu jaknicu...i držanje za ruku i sneg...
<br>I sećanje da se to dogodilo,koje ne može niko da ti uzme.To je samo tvoje.I onog sa kom bi da podeliš uspomenu...
Poslao ivanka1961 u 23:40, 11.6.2008 | Link | |
Upravo tako Ivanka , niko nemože da ih uzme,mogu samo da ih podelim,sretna sam što ih imam ...mada mi je trebalo vremena da shvatim...polako i tvoja će se vratiti ona,sećanja koja su ti draga,negde duboko u tebi, tako ćeš i ti deo po deo ili ih sačuvati a neka zauvek odbaciti,hrabro napred život nam je dodelio još neke uloge, tu su na pragu zar ne,uskoro :)))
Poslao Vrbares u 20:09, 12.6.2008 | Link | |


Powered by BlogOye!
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se