KAKO ŽIVETI NAJBOLJE GODINE «
20.5.2008 «
Nešto me danas podstaklo,da podelim sa vama jedan dan,u kojem sam napravila ogroman korak,prvo sebe radi,a i na opšte zadovoljstvo svoje porodice i veoma sam ponosna zbog toga.
Da bi ste razumeli,suštinu moram da se vratim nekoliko godina unazad,sa nepotrebnim detaljima vas neću opterećivati,onaj ko je to doživeo zna za strahove, a ko nije želim mu da ih nikada ni ne oseti.U roku od 6 meseci sudbina je htela da imam dva saobraćajna udesa.Svi smo dobro prošli,u sred bela dana pijani vozač izgubivši kontrolu nad svojim vozilom udari u naš auto .Završila sam zalepljena za staklo,sreća bez većih telesnih povreda sa potresom mozga,slomljenim nosom a tragovi u duši ...Ne prođe ni šest meseci,oporavili se od šoka nismo,na otvorenom putu izleti životinja iz jarka,pravac na nas novi udes,novi šok ali bogu hvala dobro prođosmo.
Naravno posledice sam dugo osećala, pri svakom ubrzanju auta uvek sam morala,da savladam strah od vožnje ,već sam ih sve nervirala,ćutke gledajući u sat ili pokušavajući kao nešto da dremam.Rešim da odem da se posavetujem sa stručnjacima,oni će mi pomoći, ponudiše mi gomilu recepata i konstatovaše pa najmanje treba pre puta šest meseci da ih koristite itd.Uradih to 3 dana pred prvo putovanje, godišnji odmor ima li lepše od toga ali nove muke,što smo se više penjali po planinama meni je od svake nove krivine bilo sve teže i teže,panika ,strah,nemir užas jednom reči. Nisam htela da kvarim porodična putovanja. U jedno sam bila sigurna,još toga dana su recepti završili u kanti za smeće,a ja počeh sama sa sobom ti to možeš.Bilo je nakon toga još putovanja,i svi su zaprepašćeno gledali sigurna si da želiš,počela sam skoro da planinarim,ajde i žičaru da isprobam.
O knedli u grlu da vam ne govorim.Polako korak po korak borila sam se sa svojim strahom .
Godinama sam posmatrala ljude šta li rade na tim razno raznim vrteškama,ringišpilima itd.Prvi maj
porodična šetnja,odsustvo sina,snajka sa setom pa prošle godine smo se vozili i na ovom,i na onom. Osetim još jedan izazov.Hoćeš samnom da ideš? Pogledala me sa nevericom sigurna si da možeš,ma daj , šališ se? Otišle smo kupile karte sele na Rainbow,sledio je Speedy a Kamikaze su bile vrhunac .Adrenalin proradio fobije nestale . Moram da dodam poslala sam odmah SMS sinu " Eto kad tebe nema,moram ja ,žao mi snajkice, ne bi majka ni živa na to sela,ali umesto tebe .....vozila sam se na Speedyju ,Rainbow,Kamikazama ..... HOĆU JOŠ
.Odgovor stiže :Neka kad nisi pre moraš sad
. Ne da meni đavolko mira okuražila se, malo mi a moram da se pohvalim i drugom sinu.
Šaljem drugi SMS i stiže brzi odgovor drugog sina '' Gde ste ? Doće ti dete pa će i ono sa tobom
Ti častiš,prvi sam rekao
''
Najmlađi je bio svedok dok se sa drugaricama motao okolo sa zaprepašćenjem me je pogledao i mama ti stvarno,vidite moju mamu ide na kamikaze.Mene uhvati smeh od iskrenosti dece ,strah se izgubio ,valjda je svaki krug pratio čekajući majku hoće li se srušiti.
Svekar je bio najbolji kaže neveruj joj sine više ako ti kaže da je boli nešto,i da se boji brze vožnje kad može na kamikaze da ide,zdrava je .
I ovo je jedan mali detalj iz najboljih godina,koje podelih sa vama .A sutra ... pa sutra je novi dan,po prognozama verovatno lep i sunčan.