«

9.5.2008 «
              Od svega me još užasno boli glava, hiljadu misli ,besna sam,razočarana,iznenadjena ma čak ni to ,valjda sam naprosto zblesana.A neki dan pričam o pozitivnosti, a gle mene sada ali da objasnim zašto pa vi recite svoje mišljenje biće mi drago
           Staro društvo nakon dugo vremena na okupu,deca od 2 godine,osnovci,srednjoškolci,nekoliko mladih momaka koji su tek iz klupe izašli i već  zarađuju radeći po desetak sati  na dan,o mojoj generaciji i da nepričam,svi smo se našli u istoj kući,Sveti Marko slava našeg prijatelja.Domaćini sretni što smo svi tu, mi još sretniji da smo se svi uspeli posle dužeg vremena okupiti, jer nam to u zadnje vreme baš ne ide od ruke.Tu smo svi jedni uz druge ali obaveze čine svoje pa su nam ovo retki trenutci.
         Veče prelepo,mirno terasa ogromna,dvorište za dečicu dušu dalo,i krenusmo sve po redu,večerica,priča,prepričavanje prošlih i sadašnjih dana,smeh opuštanje,muzikica koja ne remeti nikoga,ali što smo mi opušteniji bivali oko nas se da polako se pripremalo nevreme.Pustili smo malo jače muziku,dali sebi oduška, kad odjednom  muk.Deca potrčaše na kapiju zovu domaćina došla gospoda,zvani su, ljudi samo rade svoj posao da vide ko to remeti javni red i mir.Moram napomenuti da je tek deset sati bilo,dodjoše videše i odoše.Popiše u čast domaćinske kuće kafu sa ovim društom koje se usudilo da remeti tišinu proletnje večeri u maloj uličici.No to nas nije oneraspoložilo načisto,malo nam je i dobro došlo da nastavimo,kad telefonski poziv,zvonjava na kapiji itd.Hoću da kažem da nismo ništa radili što bi umanjilo i srozalo ugled kuće u kojoj smo bili,niti smo se nepristojno ponašali da me ne bi neko od čitalaca mog posta pogrešno protumačio.Pogledah prema komšijskoj kući koja se bitno smanjila,postala je mala,ustvari nestala je .Došlo mi da potrčim u moju ulicu i izljubim sve moje komšije, koje su istrpele sve one divne večeri u našoj kući koje su nama puno značile,verovatno su sutradan popodne legli da dremaju ako su i malo kasnije tih noći zaspali, ali mi nikada nisu pozvonili na kapiju,a kamoli prijavili zbog remećenje javnog reda i mira. Sad kad napisah već mi je malo lakše.
Objavio vrbares u 19:55 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (6) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

Nervozni ljudi.
Poslao Lady u 21:12, 9.5.2008 | Link | |
Pa ne vole svi Svetog Marka.....Salim se. Ja i dan danas pamtim 18.rodjendan moje prve komsinice, ali mi nije palo na pamet da zovem organe. Jer dodje vreme da i ja nesto slavim.......
Poslao Slavioca u 23:19, 9.5.2008 | Link | |
Ovo ti je dobro, da otrčiš kući da izljubiš svoje komšije hahaha.I moje komšije su divni,mogo bih da izljubim komšinicu ,komšija me baš i ne privlači toliko.Šalu na stranu niti sam kome zvonio niti ko meni zvoni na vrata kad je neko veselje u pitanju.Ma sutra ću da izljubim komšinicu sad mi je još milija kad vidim kakvog sveta ima :))))
Poslao vaske972 u 00:39, 10.5.2008 | Link | |
Lady ne bih rekla da su nervozni to je preblaga reč za ljude takvog tipa,suviše su sitni a da zlo bude veće,prosvetni radnici su što je mene još više razočaralo,zbog načina na koji su to uradili.Deca su nam sva ujutro bila na vreme u školicama,vrtićima itd. ispravi me ako misliš da nisam objektivna
Poslao Vrbares u 09:44, 10.5.2008 | Link | |
Slavice apsolutno se slažem sa tobom,ni meni nikada nije palo na pamet tako nešto da uradim,a sigurno nikada ni neće.Samo u slučaju da je neko životno ugrožen bih zvala organe,ustvari uletela bih verovatno pre njih kao furija da pomognem, a da radost nekome pokvarim to ne .A ustvari malo li me godina znaš cmokić
Poslao Vrbares u 09:48, 10.5.2008 | Link | |
Vaske da malo dopunim,prijatelji kod kojih smo bili su do prošle godine mi bile prve komšije,rešiše ljudi da prodaju kuću zbog svojih potreba,što je normalno,u svoj trci frci rekoh domaćinu '' ko ti je kriv dok si bio do mene ovako šta nisi doživeo,ali opet sam pored tebe i uz tebe ,prodaj to i vrati se u ulicu''tako da ti lepo izljubi komšinku, a šta komša misli ma šta te briga,to neka tvoja mlada reši sa komšom neka ga izljubi i biće mir u kraju .Sreća pa mi ne dadoše to veče da dodjem do računara već sam htela da zovem blogere u pomoć,mada sam odmah rekla ima na netu da bude, a da me juče nije bilo dugački ronhill to bi ste mi nekako valjda doturili.Danas me glave prestala boleti ,valjda zbog pirinčane supice pozdrav
Poslao Vrbares u 09:58, 10.5.2008 | Link | |


Powered by BlogOye!