Ana «

21.4.2008 «
            I opet zvuk telefona .... a bilo ih je juče na pretek, pa naravno rođendan mog sina .....pozivi stizu ....prvi trči na svaki zvuk zvona... ozarenog lica,imali li  lepšeg poklona od osmeha zadovoljnog i sretnog deteta ,radost isčekivanja gostiju opet prekinu poziv ali ovaj je bio  namenjen meni ....
          Zdravo Seko samo da ti javim ....odjednom samo suze,očaj zašto baš danas...zašto na današnji dan da nas ostane jedan manje......  
          Nesvesno sam krenula prema orahu,sa slušalicom u ruci pokušavajući da izgovorim nekoliko  reči,nemogah.... one su  bile suvišne u tom momentu, isto smo osećali...ali ovog puta je ipak njemu bilo teže,u tim cipelama sam  već bila, teške su  ali kad ide po redu,čovek naprosto prihvati i nastavi dalje .  
        Daljine .....zašto smo uvek tako daleko jedni od drugih...nekada smo pod orahom provodili dane,nedelje,vikende...a sad,a sad  kad tako trebamo jedno drugom zbog spleta životnih okolnosti pisanjem i sećanjima  olakšam sebi dušu.
     
        Leto godine neke,kada je četvorka koju ću spominjati,provodila na okupu jurcajući po prostranom dvorištu,uživajući na mestima koje su za njih osposobili,ljuljaške na ogromnom orahu,stari bazen na dnu dvorišta koji je nekada pre služio brčkanju patkicama, pretvoren je u '' tajno  skrovište'',u kojem se igralo.A maštu su imali ogromnu.Ja kao najmlađi član te četvorke,  biti mladji od njih četiri, sedam i osam godina, morate priznat nije bila mala razlika .Mislim da sam tada imala oko  pet godina.Oni su već stigli u fazu kada su igrali mame i tate,i  u toj igri neznajući šta da rade samnom,a uvek sam im smetala,stavrno neznam zbog čega,dodeliše mi ulogu bebe.A bebin posao se zna ćuti,spava i ručka.Dojadi meni moja uloga i rešim da probam da je zamenim,ali niko nepristade od njih.Besna sam ležela u skrovištu ,držeći neku staru bočicu za bebe,krišom provirivši  videh svoju sestru kako se nešto penje po dudu,sigurno joj je nestalo bilo materijala za ručak,pošto je kao najstarija bila mama.E pa Seko moja sad će '' beba ''da ti pokaže,pritrčah joj, skakući da je dohvatim i da  iskalim svoj bes strgnuh joj gaćice ispod letnje haljinice,Ona skoči dole postidjena,ja zbunjena vidim tačkastu pozadinu svoje sestre.Ona vrišti po dvorištu ,plače,dotrčaše svi dolete i tetka , ''Kalimero'' šta si opet radila ?
Tada sam samo iskolačenih očiju rekla ja sam'' beba '', a danas bih verovatno rekla ustanovila sam da mi je sestra ušla u pubertet.Prisećajući se toga dana,kad god je tetka sa prekorom spominjala, a šta si  sve radila dok si bila mala,a ja sa ponosom vičem''ja sam beba''
      Da me ne bi pogrešno shvatili ,ako ste imali strpljenja da pročitate  post,sećanja me vraćaju u ta sretna vremena ovo ostalo je ipak .....život ....sa svim lepim a nažalost ružnim zbivanjima.Ipak više volim lepa zbivanja sa svim meni dragim ljudima,a kad neko jednom nestane ....sećanja ....i ovo je jedno sećanje na Anu
 
Objavio vrbares u 19:17 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (4) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

chuvaj ta secanja.. ona su najvredniji deo tebe...
:) srecna si shto ih imash...
Poslao Freeda u 13:49, 21.4.2008 | Link | |
Šta da ti kažem glavu gore ,žalim zbog tvog gubitka .Budi hrabra i piši što više ...možda će ti biti lakše..
Poslao vaske972 u 15:36, 21.4.2008 | Link | |
Bebo i sama kazes da si bila u tim cipelama, to je zivot....pre ili kasnije....
Poslao Slavica u 19:27, 21.4.2008 | Link | |
Svako ima svoju "Anu"!!
Moja sećanja na detinjstvo su kao u pesmi"Neki novi klinci",Đorđa Balaševića(mada njega kao personu nešto ne volim,ali ima pesme koje u srce diraju)
Čitajući tvoj post dolazim do zaključka da su nam sećanja na to doba,kad smo bili bezbrizni,ipak najlepša.
I srećan rođendan tvom sinu:)))
Poslao ivanka1961 u 15:10, 4.5.2008 | Link | |


Powered by BlogOye!