ti
putuješ kao oblaci
nebom
i donosiš
žednim usnama
poljuce
to je tako prelepo
kada poče kiša
ti
putuješ kao oblaci
nebom
i donosiš
žednim usnama
poljuce
to je tako prelepo
kada poče kiša
što si ti tako večeras zabrinuta,
pa imas mene pored sebe,
evo ruka u ruci
znaš dobro da tvoje oči vidaju rane
duboke prošlosti,
a blagi osmeh na usnama
tako čaroban tako nežan
veličanstveno krasi sve odaje
moga srca
znas da te volim
pa nemoj da si takva
ali mili bojim se tako se
bojim da je sve ovo samo san
i da ...
ma ne ! to nikada neću učiniti
mjesec i dalje štipao njen obraz
i namigivao
tako je lepo imati nekoga tko te voli
i kome možeš
verovati do beskraja
volim te
Umorne reči putuju bespućem nekih sumornih, nekih, umornih, nekih, mornih, nekih ,ornih, nekih, nih, nekih, ih ,nekih zlih, nekih tajanstvenih, nekih, divnih božanstvenih duša i kao vreme,na vreme biju časovnik obešen o zid neke kafane - mrki pogledi na lepotu života koji prolazi stazama stazicama puteljcima i sve odnosi sa sobom baš sve i leševe naših sjajnih pobeda i naših sramnih poraza - poneku nežnost čuvanu duko negde u srcu ne smeš ne znaš ni da li je umeš da iskažeš samo se pitaš da li će to biti to i gde to vodi
tajanstvene
crne marice
crnim podovima
crvenu krv povraćaju
redaju se zvuci
jauci,
nigde tišine
i ona je možda urmrla
za ovo vreme
za neko vreme
gde sam to došao
ni ključa ni ključanice
a ključa
Suncem Beograd
Okupan
Mi deca
trčkaramo između dosade i bioskopa
Između lopte i vode
Leto na Adi
Tašmajdan,
Veče!
Veče čeka
"Veče uz radio"
(Nikola Karaklajić)
I ...
Prvu jutarnju kafu
Ispijaju navrat na nos
Oni što žure,
Nama to leto
Eto kao da je vreme stalo