Niko nije vjerovao da sam stvarno predala papire za vizu i da stvarno trazim posao u inostranstvu .

-Sta ti fali ovdje , sto bas Svedska ? Pa pobogu dijete sta ces sama tamo , nit kuceta nit maceta  pitao me stari  ceskajuci se po potiljku , sto je uvijek radio kada mu nesto ne bi bilo po volji .

-Ja sam tata odlucila , pa ako me prime , odoh na  neko vrijeme

- Svi vi idete na neko vrijeme i vise  se ne vratite  ..zaplaka moja stara krseci ruke , udari se po koljenima , pa ustade i ode iz sobe da je ne gledamo kako place . Ostasmo ja i stari nijemo se gledajuci .

Od kako sam se rodila bila sam vjecita misterija mojim roditeljima . Nikad nisu znali sta sve mogu ocekivati od mene . Kod mene su se stalno smjenjivali  periodi nenormalne  aktivnosti ka destrukciji svega pozitivnog i periodi potpune opustenosti i angazovanosti na onim poljima koji su mi u skoroj buducnosti trebali obezbjediti udoban zivot i dobar socijalni status . Tako sam izmedju dve faze  totalnog ludila uspjela zavrsiti fakultet i skinula veliki teret sa grbace svojih roditelja . Njima je to bio neki dokaz da ce ipak nesto postati od mene i da ce se vjecita buntovnica i avanturista ipak smiriti .

Koliko god da sam sumnjala  onih dana  kada sam odlazila  od kuce , sada ipak mislim  da je to bila dobra odluka . Stari , pukovnik u penziji , nije dozvoljavao bas puno slobode u ponasanju i razmisljanju . Rusila sam starom autoritet u kuci jer sam sve uvijek radila onako kako sam zeljela i iako to mozda i nije bilo lose , izgledalo je lose jer nikad nikog u vezi toga nisam pitala . To je komentarisano kao moja svojeglavost . Tada sam jako cesto slusala  rijec FANATIK . Stara me uvijek branila . Ja sam uvijek i zauvijek ostala njena cerkica , pile mamino ,  o kome  se tako nesebicno brinula polovinu svog zivota .

Na dan kada sam otisla ,  staru je zabolila glava , a stari se samo ceskao ozbiljno me posmatrajuci  i sa suzama u ocima stezao moje rame . Ja sam  potpuno savrseno odglumila  smirenost ,  pozdravila sa njima po prvi put u zivotu i nestala prosavsi  kroz aerodromsko obezbjedjenje .  Nisam tada ni slutila da ce taj odlazak biti  jedan od laksih  koji cu ikad dozivjeti .

Nakon toga svaki dolazak kuci ili  odlazak od kuce bio je popracen vriskom i suzama , sto mojim , sto mojih roditelja .Mislila sam da cu se vremenom navici  , ali jedino sto je doslo sa vremenom bila  je spoznaja zasto mi je teta Ana , onda kada sam onako ponosno izjavila da idem u inostranstvo , tuzno odmahnula glavom i rekla

Jadna tvoja majka ..