Za one ljude sa kojima se privatno ne druzim  , ja zivim jedan sasvim obican i dosadan zivot . Nista specijalno , reklo bi se . Presla tridesetu prije par mjeseci , udata ,  zivim sretno   u jednom malom turistickom gradu na jugu Svedske ,  u kojI  sam se doselila prije tacno 3 godine . Moji roditelji ostali su dole , a ja otisla " trbuhom za kruhom " na par mjeseci u inostranstvo ,  na kraju eto , ostala ...  kako mi se cini ..... i zauvijek . Radim u jednoj maloj hladnoj firmi , okruzena malim hladnim ljudima koji puno ne pricaju ni o poslu , niti o sebi  . Okruzena sivilom neba i dusa cesto mastam o ONOM SUNCU i ONOM NEBU   pa cesto odlutam na moju obalu i  barem u mislima prosetam bosa po travi ...

Sve bih sada ostavila i vratila se  , ali ne mogu ( eto i mene zadesi ona poznata gastarbajterska recenica ) Ovdje mi je sve ( jos jedna gastarbajterska )

Mislim , nije sve , ovdje mi je  "samo"  ON .. moj muz . Zbog njega sam zavoljela sivo nebo i sive ljude . Zbog njega mi nista vise ne nedostaje toliko . Zbog njega uzivam u svakom novom jutru .

Da... volimo se . Svaki dan sve vise osjecamo da ova neizmjerna ljubav  nece biti unistena nicim , pa cak ni sa onim najvecim problemom sa kojim se svaki  bracni par neocekivano moze susresti , ali i ne mora . Kakav problem ?

Veliki problem ...

Ali o njemu drugi put