Ima nesto sto me muci vec preko godinu dana . U pocetku je to bio tek  mali crvic  u mojoj glavi  koji se nije usudio ni pomjeriti , ali opet bio je tu . A onda ,  sa svakim neuspjehom ,  taj crvic je   poceo da  se mota po mojoj glavi sve vise  i na kraju okupirao  sve moje misli .

Vremenom se  taj crvic  sumnje pretvorio u nesto sasvim ozbiljno , u nesto sto mozes poricati , ali ipak je tu . Pretvorio se u CINJENICU.

Trebalo je mnogo vremena da se pomirim sa NJOM , sa tom istinom koja mi je zveknula samar tamo gdje najvise boli  .Trebalo je puno odmahivanja glavom i nevjerovanja , buljenja u svoje sopstvene poraze da bi se prihvatilo . Trebalo je izbaciti iz sebe sve predrasude i sva ocekivanja koja su mi se nametala od kako sam takla nogom onu  obalu zvanu pubertet .

Sta znaci biti seksulano obrazovan ? Iz mog iskustva to znac biti izlozen propagandi zastite od trudnoce i seksualno prenosivih bolesti , sto je dobro i slazem se treba , sto vise . Ali , ima tu jedno veliko ALI gdje je opste obrazovanje o ginekologiji .? Sjecam ga se , jadno i sturo u rangu oprasivanja biljaka  ili fotosinteze ...

Jako malo , mogu reci nikako ,  govori  se o necemu sto je kod nas poznato kao " bijela kuga " i njenim istinitim uzrocima . Vecina clanaka ,   kao i vecina ljudi govori o socijalnom i ekonomskom statusu parova kao jedinom uzroku bijele kuge .  U stvari , ono sto svaki sesti par skriva , u svakodnevnom razgovoru sa ostatkom rodbine i prijatelja je - neplodnost .

"Ima li ista novo , sta cekate vas dvoje ? "

Imam par odgovora koje  sada vec mehanicki izgovaram ,  svaki put kada me sretne neko od poznanika , sa kojima se niti druzim ,  niti imam ista zajednicko .

- Za sada samo vjezbamo , pa kad nam dosadi probavanje bacicemo se na posao ( osmjeh naravno )

- U pregovorima smo ( osmjeh ) a kako ste vi , sta se radi  ....

- Jaoooo ja vidim nesto trebamoooo , al nikako da se sjetim . E bas ti hvala  sto me podsjeti , potpuno sam zaboravila da mi je vrijeme da  zatrudnim ( bez osmjeha , ako ovako odgovorim onda sam prilicno nervozna , PMS ili upravo vidjela negativan rezultat na testu za trudnocu )

Ako slucajno kazem  istinu , da pokusavamo , ali ne ide , zateknem frapiranu facu sagovornika . A onda krece bujica  pitanja :  pa kako ne ide , pa to je nemoguce , jesi dizala noge  , lezi na stomak , lezi na ledja ,  , pa da odem na odmor u Egipat jer je tamo neka tako  zatrudnila , da iskljucim mozak , da je sve u glavi , da odem kod hodze , da odem kod ovog travara , da odem kod onog travara , da pijem ....... da jedem.... da uradim ovako..... onako .....pa kako ne ide .... ma kakvi doktori oni pojma nemaju , jedi bijelog luka , jedi meda ...

Pokusavam objasniti , kada sam vec progovorila , sta smo sve radili , gdje smo sve isli , koji su nam sljedeci postupci  ,  svjesna da sa svojom pricom tonem sve dublje u taj sazaljivi pogled naspram mene i osjecam se sve jadnije . Na kraju u tisini svako ode na svoju stranu . I tako cesto ....jako cesto ...

Mislila sam da znam , eto , mislila sam . Bila sam sigurna , kao i vecina ljudi ,  da ce to dijete doci onda kada ja budem spremna da postanem majka . Sada shvatam da pravljenje beba nije uvijek lako . I sve savjete sam sprovela u djelo . Pila sam gorke cajave , dizala noge , spustala noge , okretala se ovako ili onako , mjerila bazalnu temperaturu , opustala se , ne mislila , pa mislila , odustajala , vracala se u borbu , Sve sam pokusala i nista . Sada se prepustam onima koji od mene mnogo bolje znaju kako se prave bebe . Na podijum stupaju doktori i pretrage  , a ja sam spremna , spremna potpuno za pocetak moje zivotne drame , zivotnog kviza . I ulazem sebe , svoje tijelo  , svu svoju snagu  i  nadu  , jedinog kviska kojeg imam , da na kraju ipak izadjem kao pobjednik .

Niko nije vjerovao da sam stvarno predala papire za vizu i da stvarno trazim posao u inostranstvu .

-Sta ti fali ovdje , sto bas Svedska ? Pa pobogu dijete sta ces sama tamo , nit kuceta nit maceta  pitao me stari  ceskajuci se po potiljku , sto je uvijek radio kada mu nesto ne bi bilo po volji .

-Ja sam tata odlucila , pa ako me prime , odoh na  neko vrijeme

- Svi vi idete na neko vrijeme i vise  se ne vratite  ..zaplaka moja stara krseci ruke , udari se po koljenima , pa ustade i ode iz sobe da je ne gledamo kako place . Ostasmo ja i stari nijemo se gledajuci .

Od kako sam se rodila bila sam vjecita misterija mojim roditeljima . Nikad nisu znali sta sve mogu ocekivati od mene . Kod mene su se stalno smjenjivali  periodi nenormalne  aktivnosti ka destrukciji svega pozitivnog i periodi potpune opustenosti i angazovanosti na onim poljima koji su mi u skoroj buducnosti trebali obezbjediti udoban zivot i dobar socijalni status . Tako sam izmedju dve faze  totalnog ludila uspjela zavrsiti fakultet i skinula veliki teret sa grbace svojih roditelja . Njima je to bio neki dokaz da ce ipak nesto postati od mene i da ce se vjecita buntovnica i avanturista ipak smiriti .

Koliko god da sam sumnjala  onih dana  kada sam odlazila  od kuce , sada ipak mislim  da je to bila dobra odluka . Stari , pukovnik u penziji , nije dozvoljavao bas puno slobode u ponasanju i razmisljanju . Rusila sam starom autoritet u kuci jer sam sve uvijek radila onako kako sam zeljela i iako to mozda i nije bilo lose , izgledalo je lose jer nikad nikog u vezi toga nisam pitala . To je komentarisano kao moja svojeglavost . Tada sam jako cesto slusala  rijec FANATIK . Stara me uvijek branila . Ja sam uvijek i zauvijek ostala njena cerkica , pile mamino ,  o kome  se tako nesebicno brinula polovinu svog zivota .

Na dan kada sam otisla ,  staru je zabolila glava , a stari se samo ceskao ozbiljno me posmatrajuci  i sa suzama u ocima stezao moje rame . Ja sam  potpuno savrseno odglumila  smirenost ,  pozdravila sa njima po prvi put u zivotu i nestala prosavsi  kroz aerodromsko obezbjedjenje .  Nisam tada ni slutila da ce taj odlazak biti  jedan od laksih  koji cu ikad dozivjeti .

Nakon toga svaki dolazak kuci ili  odlazak od kuce bio je popracen vriskom i suzama , sto mojim , sto mojih roditelja .Mislila sam da cu se vremenom navici  , ali jedino sto je doslo sa vremenom bila  je spoznaja zasto mi je teta Ana , onda kada sam onako ponosno izjavila da idem u inostranstvo , tuzno odmahnula glavom i rekla

Jadna tvoja majka ..

Za one ljude sa kojima se privatno ne druzim  , ja zivim jedan sasvim obican i dosadan zivot . Nista specijalno , reklo bi se . Presla tridesetu prije par mjeseci , udata ,  zivim sretno   u jednom malom turistickom gradu na jugu Svedske ,  u kojI  sam se doselila prije tacno 3 godine . Moji roditelji ostali su dole , a ja otisla " trbuhom za kruhom " na par mjeseci u inostranstvo ,  na kraju eto , ostala ...  kako mi se cini ..... i zauvijek . Radim u jednoj maloj hladnoj firmi , okruzena malim hladnim ljudima koji puno ne pricaju ni o poslu , niti o sebi  . Okruzena sivilom neba i dusa cesto mastam o ONOM SUNCU i ONOM NEBU   pa cesto odlutam na moju obalu i  barem u mislima prosetam bosa po travi ...

Sve bih sada ostavila i vratila se  , ali ne mogu ( eto i mene zadesi ona poznata gastarbajterska recenica ) Ovdje mi je sve ( jos jedna gastarbajterska )

Mislim , nije sve , ovdje mi je  "samo"  ON .. moj muz . Zbog njega sam zavoljela sivo nebo i sive ljude . Zbog njega mi nista vise ne nedostaje toliko . Zbog njega uzivam u svakom novom jutru .

Da... volimo se . Svaki dan sve vise osjecamo da ova neizmjerna ljubav  nece biti unistena nicim , pa cak ni sa onim najvecim problemom sa kojim se svaki  bracni par neocekivano moze susresti , ali i ne mora . Kakav problem ?

Veliki problem ...

Ali o njemu drugi put