Koliko puta su vam pred neko takmičenje rekli "Nije bitno pobijediti,važno je učestvovati!"  Medjutim,ako ne pobijediš,svi su razočarani,ali te ipak hrabre i kažu da nije važno što nisi pobijedio/la.Medjutim,ti nećeš više da gledaš ta razočarana lica,pa se natjeraš da pobjediš,i tako ponovo,pa ponovo,i odjednom ti je tako drago što pobjedjuješ,pa ti pobjeda postaje najvažnija.I tada zaboraviš zašto si zavoljeo/la košarku,ples,fudbal ili neki drugi sport,predmet...Tada umisliš da si mnogo bolji/bolja od drugih i svima se podsmijevaš što nisu pobijedili,svima govoriš da je taj sport/predmet/ili nešto drugo  ništa lakše i svi se iznenade kada vide kako reaguješ.Tada se medju društvom smatraš umišljenim/om i iako si pobijedio/la u nečemu,sa druge si strane izgubila nešto-prijatelje.Zato,pazi kako se ponašaš prema njima nakon pobjede (ako pobijediš) inače će te izbaciti iz društva.tebi će to u početku postati svejedno,fokusiraćeš se na pobjedu,ali posle nekog vremena ćeš se osjetiti usamljenim/om i uželjećeš se društva,medjutim,oni ćete odbaciti...