Posle Nove godine
Slučajni pogled na zgradu preko puta otkri mi jutros malog Sneška Belića napravljenog na terasi. To se mladi par koji ima bebu igrao u snegu. I ja sam to radila - za sve što se smatra neprimerenim za "neke" godine koristila sam bebu kao izgovor - plišane mede, grudvanje, valjanje u snegu, igranje tvista dok prepovijam dete...

Moj dečačić je porastao, ne voli medvediće ni druge plišane životinje... Hrabro se bori sa boginjama koje su izbile baš pred Novu godinu. Boljka strašna, njemu nepoznata, neprijatna i ružna. Junak je prihvatio sva objašnjenja zašto to tako mora i zašto je to baš njemu moralo da se desi iako je bio "baš neraspoložen, mama"... Ne gleda beli snežni pokrivač iako se radovao kako će se sankati i grudvati i praviti Sneška za vreme praznika... Zato je dobio slatkog Sneška da se uteši (za ideju zahvaljujem Minji i njenoj Kuhinjici). Sreća je da mu je Deda Mraz doneo ove godine baš sve što je želeo!

Dobila sam čestitku ispisanu najdražim rukopisom na svetu koju je sam pravio. Sada, tužnija od njega, čežnjivo gledam meki beli sneg...


Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 9 ) | Pošalji komentar
I slatko.
Srecna nova i bravoooo! ..:)))
Čestitka ostake za uspomenu :)
Srećno!
(ja nemam više izgovora - klinke su velike - sem da sam podetinjila po stare dane :D)
Jesu prošle te boginje i ostale dečje radosti?
