voleo bih da se
vozimo tramvajem
i onda nestane struje
i mrak je i ne može
da se izađe
iz tramvaja
i ljudi se plaše
mraka i preturaju po
džepovima i traže upaljače
šibice
a nas baš briga
mi se ljubimo
voleo bih da je zora
i grad je prazan
nikog sem nas
i jedino se čuju naši koraci
voleo bih da se kao brijem
i onda ti odnekud naiđeš
i poljubim te
i ostavim ti belu bradu od
pene
baš si smešna
sa tom bradom
voleo bih da ležimo
i slušamo muziku i
to je sve
voleo bih da putujemo
na primer vozom
i napolju magla ili sneg
a pored tebe toplo
i kako se uspavljujemo
više nismo sigurni
gde smo ni kuda idemo
i to je sada manje važno
voleo bih da sam spavao
i sad ležim budan
ne otvaram oči
a znam da si tu
tiho jedeš jabuku
voleo bih da jedemo
pečen hleb ili keks
i to je bučno
pri svakom zalogaju
smejemo se jedno drugom
očima jer su nam usta puna
voleo bih da ne mogu da zaspim
i onda ti malo kradem ćebe
a ti da se utopliš
priljubljuješ se uz mene
voleo bih da ti napravim
jednu malu pticu od papira
a ti mi je posle mnogo godina
pokažeš
i pitaš me
da li se sećam
voleo bih da zajedno
gajimo biljku
i da krijući
jedno od drugog
pričamo sa njom
voleo bih da sedimo na obali
i da kad odemo
u pesku ostanu otisci
naših guzica
voleo bih da sam negde
miran i odsutan
i da najednom negde
osetim tvoje usne
voleo bih da ti tiho
govorim na uvo
tako o tome
šta bih voleo
voleo bih da manje pričam u sebi
jer kad pričam u sebi
pričam o tebi
a mnogo pričam
voleo bih da zatvorim
teglu ili bocu
najjače što mogu
i ti onda tražiš
da ti otvorim
voleo bih da hodamo
i načas je staza uža
i tih par trenutaka
koračam iza tebe
i udišem tvoj miris
voleo bih da pijemo
nešto toplo
i gledamo se
preko šolja i kroz paru
u oči
voleo bih da vodimo ljubav
i posle premoreni brzo zaspemo
i oboje sanjamo isti san
kao mi vodimo ljubav
voleo bih da je ovo poslednji put
kako ti govorim o tome
šta bih voleo
jer kažu
što se kaže neće biti
