Zaurlah na meseckoji sakriva oblak!
Hocu te probuditi,
prodrmati....pomeriti....
Imam razloga
shto rasipam vetar
kroz prste.....
Ti si moj MUK!!!
Zaurlah na mesec
Bleki je postao bespolan !
Neki, na primer,
|
Mirishu suze ovoga dana
poput kishe u najavi. Stezhem grchevito tvoju fotografiju i pevam kroz suze.... Toplina tvoga pogleda zarobljena u secanju vraca me kao bumerang u 22.10.2003. Prolazish kroz mene u treptajima a nikada ne prodjesh. Bol otkida utrobu. Ujutru cu poljubiti svecu, poljubiti tebe, upaliti ti svetlost ugashenu tog 22 oktobra. Pokrila bi te nechim da ne bude ti hladno.... A mozhda tu gde jesi nikad hladno nije. Nedostajem sebi danas, nedostaju mi i i tvoje tople ruke brate.... nema te.... Zhelim te dotaknuti. Zavuci ti ruke ispod pazuha. Utopiti se u tvom pogledu. Slushati tvoj meki glas, mirisati ti kosu.... I nishta vishe.... Saaaaaaaad mi osta samo bledaaaaaa slika... Nek se sve tera .... |
|
Kod mene je sve veliko ......
Subotnji mrak,
Sve shto sam starija
Kada odesh,
Inat je chudo!
…Neki put razmishljamNeki od tih ljudi
sa pratecim jatom
intrigantnih misli
su tako pravichni da
smatraju da su sve zhene loshe
-a drugi su tako lakoverni
da misle da su sve dobre. Nesumnjivo,
svaki mushkarac zakljuchuje na osnovu zhena koje sam poznaje.
Ko uopshte bilo kome
daje za pravo
da karakterizuje bilo
koji pol ,
naciju,
kulturu ,
po par informacija
koje je lichno dozhiveo
ili chuo (iz druge ruke) .
I budi sad ti pametan
nosi sa sobom tepalicu
for flay's and lies and opstani.
Nije lako obichnom ljud-ovu,
a josh tezhe onom shto fura
oblachitj iznad glave.

Zhivot !

Tog dana golubovi su
mirno kljucali
trljajuci nozhice ,
razbacivali prashinu
i meni nevidljive
mrve hleba.
Ja na pristojnoj
udaljenosti
od ljudi,
mrvica na trgu,
od bake umotane kose
sharenom maramom.
Ovog dana!
Dobre dusha drzhala je
chvrsto zamotanu
papirnatu kesu
na kojoj je pisalo
"meko brashno tip 400" .
Tishina se razlivala
po vrelini kaldrme
zaglushujuci kapljanje
chesme u zidu.
Trenutak razbi
zajednichki uzlet ptica
u nebo,
glasni lepet njihovih
uznemirenih krila,
prekinuo je muk
kamenog trga.
Neki zaljubljeni par
u haustoru se trgnuo.
Devojka u zagrljaju
mladica brzo je,
kao opechena,
izvukla ruku iz vode
i sada ju je drzhala
iznad chela
zaklanjajuci uplashene ochi,
dok su se kapi
slivale niz bele prste.
Ona dva ciganchica ,
cerekajuci se bezubih usta,
i dalje su promatrali
novchice na dnu fontane
koja se ustalasana
i zatreshene povrshine
vode
smejala plavom nebu.
Zatvorih ochi.
Bilo je potpuno
svejedno jesu li
otvorene ili zatvorene.
I dalje sam osecala nadolazeci zemljotres u svom zhivotu.
Tu smo da se razmnozhimo
a onda mozemo i da potonemo...
nebitno je,
neko bi rekao.
Uvek sam zhelela
nemoguce stvari.
Da Dunav teche uzvodno,
da zelena voda poplavi ,
da onda svojom hukom
stvara veličanstven slap.
Mozhda tada niko
nikad ne bi otishao odavde
cheznuci za belinom ,
tvrdeći da je "kravica"
za lokalne idealiste.
Da ipak Dunav teche
uzvodno i Srbija ima
svoje more
i da negde dole
postoji neki rotor,
pa nam se lepo
vrati opet natrag
voda u ono Panonsko isusheno,
voda bi tad
usnama dotakla so
i transformisala se
josh sretnija
kad ponovo pokuca
na vrata ovoga neba
da se u njemu ogleda.
Mozhda bi tada
taj krug bio
dovoljan da pozhelim
da nikad nisam
otishla odavde.
U trenu dok pishem ovo,
pomalo krckaju suze
pod trepavicama,
pomalo osmeh titra
pod jezikom.
Pada neki dobar mrak,
svetle tipke zelenim
a ja opet bacam klikere
o zidove mozdane opne
da razbiju izbledele slike
u sharene konfete.

Chesto umem
da sakrijem samu sebe
u sebi
i tu satima slikam
samo s unutrashnje
strane svoje
kolevke i sanduka ....
Urezujem slike,
imena,
dogadjaje proshle,
dogadjaje buduce ,
letim i padam,
ponekad stradam,
chesto se smejem
sama u sebi-sebi.
Spoljashnost sam
odluchila ostaviti kakva je,
nju nek sunce izbledi,
suze isperu
a smeh nabora.
Ne zhelim nishta
vishe zatvarati unutra.
Zhelim sebe jedino,
jer ja sam
unutrašnjost
moje drvene kutije.
Toplo mi je i udobno.
Nema pretvaranja.
Mogu biti ja.
I jesam.
Moj problem je oduvek isti, to sto VERUJEM.
VERUJEM u razne stvari,
-SRECU,
- LJUBAV,
- ISKRENOST,
-POSHTENJE,
- LJUDE.
Uvek sam zbog tih verovanja na startu poznanstva gledana podzrivo,ispod oka podsmesljivo .
Prihvatala sam te iste ljude
sa greshkama,
vrlinama,
slabostima
i pokazivala i dokazivala
da ih volim bash takve .
Niko meni nije kriv
shto volim sve komplikovano
i shto sam stroga
samo prema sebi.
Lako je slagati,lako je varati,lako je zavesti
-suvishe lako!
Mnogo je tezhe biti svestan da si rodjeni manipulator
koji se odriche igara
i zhivi po nekim
kodeksima chasti
samom sebi odredjenim.
Gledam daleko u horizont
ne videci kamenje i rupe
ispred staze kojom koracham.
To gledanje u sutra je dobro
u neku ruku.
U teshkim trenucima
kada sam morala
da budem jaka
zhivot mi smetao nije,
nije me usporavao
samo me je boleo,
ali padovi tipa izdaja ,
prodaja nekog u koga sam verovala
bacao me u tezhi ochaj
i samoispitivanje
jesam li ja
nepopravljiva ovca.
Jednostavno sam uvek
volela prav cist,
put, gde se pokaze
pravi pun potencijal,
onaj duboko u nama,
a ne onaj povrshni.
Previse sam gledala
svet oko sebe,
nekim svojim bojama,
dok nisam postala daltonista,
pa sada sve sto vidim
jesu nijanse sivog.
Ali ostaje ono moje pomalo fanatichno verovanje u sebe ,
u ljude,
u poshtenje ,
u viteshke likove
koji su brutalno iskreni
prema svima
a najvishe prema sebi,
verujem da postoje
ljudi koji umeju da ne lazhu,
jer lagati je lako,
lazhu samo slabici
koji nemaju mooda
da zhive sa istinom.

Imala sam veliku vrishtecu....
Imala sam crnu letecu....
Imala sam chupavu divlju....
Imala sam zhutooku mekog krzna....
machku!
I vrishtala je!
I pishtala je!
I letela je!
I uvijala telo!
I grejala !
I trazila!
I prela!
I volela sam!
I otela se!.
Ljudi ulaze u moj gard ,
otvoreno
srcem ih primam.
Zadrze se poneki ,
dan,
pet,
godinu,
malo i mnogo....
Svi oni usrece,
rastuze,ispune,
dignu ili bace mene u sebe,
sebe iz mene i nastave dalje.
Sebichni oni,sebichna ja.


Kad mi ispunish misli
ja postajem sunce
shto greje iznutra
i bljeshtava ,
obasjavam svet
u koji te unosim
na shakama otvorenim.
Kad te nestane
odjednom potamnim,
svoje ochi ugasim
dushu zatvorim
srce u led odlozhim....
Tvoje useljavanje i iseljavanje
preobražava me
kao što godovi drvetu
remete glatkocu .....
















| AUTOR |
| ARHIVA |
| NOVI POSTOVI |
| KATEGORIJE |
| LINKOVI |
Blog prijatelji:
Ostali Linkovi:
| FEEDS |
| PRAZAN BOX |
| HOSTING |
| ZASLUGE |