... vrijeme koje prosipam kao prah ... rasprsi se svuda oko mene i povratka vise nema, jednom kada trenutak protekne on je nepovratan
I zalim ponekad za izgubljenim ili lose iskoristenim vremenom, neke stvari bih tako rado mijenjala a ne mogu, nemam tu moc .... no zivot ide dalje i nova zora ce svanuti i sutra
Saznanje da me i tako malo paznje moze beskrajno ispuniti cijenim iznad svega i ne ocekujem vatromet emocija niti ocekujem da ce vrijeme stati samo zato jer mi se dogadja nesto lijepo, drugacije, nesvakidasnje ili neocekivano
Imam neodoljivu potrebu uzeti malo vremena u svoje ruke, znam da je neopipljivo no rado bih ga malo krojila, prilagodila tako da ga bolje osjetim, iskoristim i uzivam u svakom njegovom i najmanjem dijelicu, u svakoj sekundi ...
Nista nije nemoguce i neostvarivo ako nesto dovoljno snazno zelimo ... da li je to samo farsa u ovom svijetu kliseja ili nasa realnost, svejedno ... vrijeme nas nece pitati, proci ce pored nas iskoristili ga mi na najbolji moguci nacin ili ne
Zakoracila sam u jos jedan novi dan, ne osvrcem se .... idem dalje