... zivotni tempo ponekad iscrpi i zadnji atom snage iz mog tijela ... gotovo da me svaki pedalj boli od umora i napora koji iziskuje vrijeme u kojem bivam, put koji sam odabrala je zahtjevan i silno se trudim, dajem maksimum od sebe, zelim udovoljiti, zadovoljiti, pruziti, priustiti ... dati ono sto je najbolje u meni, pustiti da izadje na svjetlo dana i tim cinom omoguciti da se dopre do mene, nisam nedodirljiva ... no ponekad sam samo malo umorna
Osvrcem se i hranim svoju dusu trenucima koji me cine jacom, snaznijom i sposobnijom ... zanemariti cu fizicku bol, ako si dozvolim luksuz da me pogura jedno lijepo emocionalno stanje koje mi zaista nesto znaci, poticaj u ovom trenutku je centar mog malog svijeta i grcevito se lovim ... cak sam i sebicna na momente jer zelim osjetiti strast, onu zivotnu koja me podize sa koljena i gura me u nova jutra ... zelim udahnuti zivot i utopiti se u njemu