... cesto znam reci kako svako zasto u zivotu ima i svoje zato .... ponekad cinjenicno stanje nastaje kao produkt necega, kao posljedica izazvana zivotnom situacijom koju nismo birali, vec se jednostavno dogodila ....
Ne mogu savrseno kontrolitati trenutke, dogadjaje ili emocije koje mi se zavlace pod kozu i remete moj mir .... ili me pak dovode u stanje kada mi cijelo bice vapi za odgovorom na pitanje, zasto je to tako moralo biti .....
Apsurd je da se u konacnici osjecam lose jer je desna strana moje postelje ostala tako beskrajno prazna, apsurd nakon cijelog niza dogadjaja koji su se redali u proteklom razdoblju i mijenjali moj zivot iz korjena
Danas se pitam koliko je osoba spremno na razdoblje koje uslijedi kad covjek promijeni kompletne zivotne navike nakon cijelog niza godina, moze li bice biti uopce pripremljeno na to sto ga zaista ocekuje i kako je tezak put kojim doslovno prisiljeno moramo koracari, jer jednostavno izbora vise nemamo, to je jedino sto preostaje, povratka vise nema, vrijeme ne mozemo vratiti .....
I ucinila sam to, izbacila postelju iz sobe .... podigla glavu i sitnim korakom krenula dalje ... uvela tu malu a opet ogromnu promjenu u moj zivot i poruka je jasna, malim koracima gradimo buducnost nakon poraza