... jedna mudra izreka kaze da se mnoga vrata otvaraju kljucem strpljivosti i strpljivo cekam, ne trazim previse ... nadam se
Zivim dan za danom, lovim se za trenutke koji mi vracaju osmijeh na lice, ma koliko oni bili maleni i tesko zamjetni silno me vesele i hrane moju dusu ...
Skromna u svojim ocekivanjima vjerujem u onu kako i male stvari puno znace, lijepo je osjetiti ih, upijati i zivjeti barem i na trenutak pod okriljem srece
I opet koracam polako, al' put je postojan .... tu sam, svjesna sebe i svojih ciljeva, puta kojeg sam odabrala .... jednom sva bol ce ostati u daljini, ma koliko da me doziva i trazi, necu se osvrtati, jer jednostavno nije vrijedno, nisi vrijedan mojih suza ....moje boli, jer toliko je vrednijih trenutaka za pamcenje oko mene, samo se trebam malo pokrenuti i upravo to cinim, sada ..... ovaj tren