... kapi dobrog vina koje je godinama sazrijevalo i postajalo sve bolje i bolje ... moja dusa skrivena ispod vanjstine, razlila se u krhotinama zivota, razlivena u svojoj boli i dalje cezne za cjelinom koja bi ju ispunila svojom punocom dobrog okusa, bas kao vino ....
Prihvacam nesavrsenost koja se veze uz zivot, osjecaj sigurnosti ali i neizvjesnot, usponi i padovi koji biljeze vrijeme u kojem boravim, ispreplicu sudbinu i neopisivu zelju za trenucima kada sam svjesna svog postojanja, kada sam svjesna kako sam zena u najboljim godinama .... spremna dati i spremna uzeti, popiti zivot kao dobro vino, napiti se uzitka, biti opijena strascu ....
Citas li moje rijeci mozda, postojis li negdje i skrivas li u sebi rijeci koje zelim jednom cuti ... zena sam kakvu si trazio cijeli svoj zivot, siguran u sebe kako uz mene zelis docekati starost, jer sam sve ono sto ti treba
Uzimam casu dobrog vina, u svakoj kaplji vidim tebe, vidim zivot koji se s lakocom pije, toliko je malo potrebno okusiti ga ... pustiti da klizi niz grlo, ugrije unutrasnjost cijelog mog bica ... ispuni me, pokazi mi da sam dostojna zivota, dostojna tebe, ne dozvoli da vino ostane netaknuto ...
