... sredinom dana ulovila sam sebe u prilicno dobrom raspolozenju koje me drzi gotovo od kada je dan svanuo, iznenadjena jer nicim izazvano danas mi je posebno lijep dan nakon cijelog niza tmurnih, hladnih i beskrajno dugih dana u samoci ...
Osmijeh mi ne silazi s lica i oko srca neka toplina ... kako je to dobar osjecaj !
I ne mogu se nacuditi, cime sam to zasluzila ... evo sunce je izaslo, dan je u bojama, iza mene su sati dobrog raspolozenja, obrazi rumeni ... blistam
Grcevito se lovim za optimizam koji me ovako dobro ispunio i nadam se da ce ova faza potrajati, toliko to silno zelim ... previse, zaista mi je potrebno, neopisivo
... ne trazim puno, ne trazim nemoguce, ne nadam se cudu .... no ovakvi dani su mi krajnje neophodni kako bih vratila vjeru i opstala
Mogla bih bez pitanja nekoga privuci malo k sebi, zagrliti i poljubiti .... pokazati kako sam danas dobro raspolozena.
Vrata sam zatvorila, zakljucala ... tuga danas ovdje ne moze uci, ulaz joj je zabranjen !
