... sredinom dana ulovila sam malo sunca, malo topline na obrazima ... lijepo bi bilo na trenutak iskociti iz koze pa da ta ista toplina malo zagrije i moju dusu ....
Hoce li mi ljepse vrijeme donijeti i neke pozitivne promjene u zivotu ili bez obzira na vremenske uvjete sve promjene moram donijeti, poticati ili pak teziti njima iskljucivo sama ? ... i uzdahnem, mislima mi prodje ona 'a naravno, sto mi drugo preostaje' i nastavim koracati ispod ovo malo prirodne topline ...
Podignem glavu i pogledam u nebo, prizor beskonacan ... lijepo je, naci cu se u trenu u jednom stihu i zamisliti da nisam sama, ispod ovog neba nisam sama ... dok spustam glavu misli ce mi i opet odlutati u drugu krajnost, sto bih sve dala da mogu zadrzati raspolozenje koje je pozitivno ... da me vise nikada ne obuzima onaj osjecaj boli koja me trga na komade, razdire iznutra i baca u ocaj
Uzivam u lijepom vremenu, uzivam u to malo topline ...trebala bih ubrzati korak, no prkosim ... zelim jos malo upijati ozracje dana kada sam se na trenutak osjecala bolje ...
