Snovi ... tvoji, moji ... neciji, svejedno svatko ih ima, svakome se uvlace u postelju, pod kozu, a neki od nas i budni sanjaju
Donose spokoj dusi, mir tijelu ... uglavnom nas opustaju i ne sjecamo se ujutro previse detalja, tek poneki san ureze se u sjecanje i nosi nas kroz jedan dio dana, gotovo da je bio stvaran dogadjaj tjekom noci i pitamo se jel zaista bio sve san ili mozda ipak ....
Tako postoje i oni snovi za koje silno zelimo da se ostvare, pretoce u stvarnost, postanu dio naseg zivota, ceznemo za njihovim ostvarenjem i zivimo u nadi
Moji snovi u tisini, prebirem po njima, razdvajam ih i slazem ... prevrcem s jedne strane na drugu, neke cu poslati u zaborav brzo, neke zadrzati malo duze u mislima svojim, oni su dio mene, dio mog zivota ... postojani u granicama svojih mogucnosti
I ima jedan san, poseban je na svoj nacin, meni nekako poseban i cuvam ga bas tu blizu srca mog, pazljivo .... skrivam ga od pogleda znatizeljnika iz straha da se ne rasprsi, jer snovi nestaju, blijede s vremenom ako ih ne zivimo ... a ja svoj san zelim zivjeti, zelim da me dograbi, otrgne tami i boli koja moju dusu drsko ispunjava
Sklopiti cu oci i vidjeti svoj san jasno, svaki njegov dio bez idealiziranja, jasan je kao sto je i ovo sunce danas jasno ... ispunjava me i vodi me ...u bolje sutra