26.1.2008
slike proslosti ...

.... vrijeme, moj saveznik ili radi protiv mene ? imam ga na pretek,  mogu film nebrojeno puno puta izvrtiti ... sliku po sliku pogledati, smijati se i pustiti suzu ....
trenutno sivilo koje me preplavilo skriva pozadinu u bojama, iznutra nisam takva kakvom me okolina ovaj cas vidi ... ima u meni zivota, snage, volje i zelje ... no ipak ne izlazi na povrsinu ... vjerujem kako ce vrijeme uciniti svoje .....
Prolazim trenutno prostorijama koje su prazne .... tisina doslovno boli i prisjecam se trenutaka koji su obiljezili moj zivot, vracam se u rano djetinjstvo, pomislim, koliko je ovakvih zivotnih prica ?
Previse .... svatko nosi nekakav teret i njemu je njegov najtezi ....
Slika koja mi se posebno urezala u sjecanje ... je tuzna slika jedne djevojcice ostavljene od oca i majke kada su joj bili najpotrebniji, da li je to samo bio splet takvih okolnosti ili prokleta sebicnost uz nemar ... sada je ionako nevazno, trag je ostao, slika se pamti
Majka je ona koja treba biti uz dijete, otac je taj koji treba biti uz nju .... trazi ih pogledom, vapi u zelji da se susretne s majcinim ocima, da potrazi utjehu sada kada ovako nepomicno lezi ......
neopisiva bol, rane i patnja na licu i tijelu djeteta koje nije u potpunosti svjesno sto se dogodilo ..... postaje pravi pakao kada to shvati a sama je i ostavljena
Strahota se uvukla u kosti, onaj ocaj kada je mlado bice bespomocno ostavlja neizbirisv trag ....
Zakljucala sam vrata, osjecam nemir u toj samoci .... jedan drzak i nepromisljen cin, pogled koji mi je utjerao strah i izazvao buru osjecaja, vrativsi mi slike iz djetinjstva .... u meni bijes zbog nemoci kontrole nad tim slikama ... nisu bili tu kada su najvise trebali biti, nema ih niti danas .... proklinjem
I nema kazne, nema naplate i pravde.... ostao je trag, tuzna slika koja s vremena na vrijeme osvane iako je odavno bacena u vatru
Izgorjela je i dio mene s njom, prasina koja ostaje jos uvijek se povremeno uzdigne i ispuni sada posebno prazan prostor kojim koracam ......
Zasto proslost jednostavno ne moze ostati 'proslost' ?

 

objavio silence u 06:41 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0)
Komentari:
Posalji komentar


Posalji komentar