13.3.2008
dan polako svice

... iako je postelja prazna ponekad u njoj nestaje sva tuga i sva bol, ne osjecam vise nista, prepustena snovima bez trunke gorcine, toliko mi je lijepo da pozelim ne probuditi se vise ... pod toplinom koju mi pruza samo prekrivac sanjam svoje snove u kojima mi je lijepo, zaboravim na trenutak ... otjeram od sebe tugu, obrisem suze ... uzdah pun nade u rano jutro vraca mi osmijeh na lice
Tako bih danas voljela uciniti nesto lijepo za sebe, tako bih voljela da netko drugi ucini nesto lijepo za mene .... dan polako svice...
Jednom kad sve ovo sad
bude daleko
kad svane dan, nestane mrak
kad dodje neko

I rasplete sve sto veze me
sve niti ovog sna
mozda tad cu ti priznat'
koliko sam te voljela

Jednom kad mi sretnemo se
u vrevi grada
ako ti ime izgovorim
i ne zadrhtim tada

I ako se ti osmjehnes mi
kao nekada
mozda ti priznam
koliko sam te voljela

Mozda cu tad reci ti sve ali danas jos ne
to ne rade velike djevojke ne, ne, ne
one tek nasmjese se i odu bez tuge
jer tuga dolazi kasnije

Jednom kad ti pogledas
u oci moje
kad ponos vise ne bude
igra za dvoje

Tad cemo mi pricati
dugo ko' nekada
i mozda ti priznam
koliko sam te voljela
( Tina Vukov ft. Matija Dedić )
objavio silence u 08:08 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0)
Komentari:
Posalji komentar


Posalji komentar