2.2.2008
na tankoj zici misli hodaju ...
I pad za padom ide u nizu
tesko se dici opet sa dna

cemu uopce nada u novo sutra
kada sam ostala i bez svog sna...
Osvrt na dane koji prolaze, nemilosrdno … zub vremena ucinio je svoje, trenuci napunjeni emocijama ostaju u tragovima, sve je prolazno
Kazu da je jedino ljubav vjecna … ima li patetike u tim rijecima ? vjecnost … ne vjerujem u taj pojam, razocarana svojim vlastitim porazom, nesposobnoscu
Sto sam zapravo ocekivala, dovoljno sposobna da naucim zivjeti s tim kako se strast neminovno gubi prizeljkivala sam idealnu situaciju za sebe, za tebe … nismo uspjeli
I opet promatram one koji me okruzuju, nasmijana lica … sjaj u njihovim ocima, slusam rijeci koje izgovaraju, ponekad imam dojam kako je zivot prosao pored mene … na granici sam da prvu osobu do mene zapitam u cemu je tajna, kako si ti uspio, gdje sam ja pogrijesila ? odgovor ionako ne bih dobila, jer unutar cetiri zida prica je za svakoga ponaosob posebna  Zapravo je svejedno … i opet cu doci do saznanja da sam ostala bez svog sna u ta ista cetiri zida, porazena
Setam svojim snovima, polako ... zastajem u vremenu, osvrcem se i prkosim
Jesu li moji snovi bili promaseni, nerealni ... koliko sam idealizirala ?
Dodje mi da vrisnem, sto sam ocekivala od zivota ... a tako malo potrebno je da se osjecam dobro i u tom stanju pruzim ono najbolje sto se krije u meni
Treba mi izazov, zivotno razdoblje kada sam borac i ucim o sebi ... kako da budem bolja, najbolja ... zadrzim strast, utopija
I tako iz dana u dan, utapam se u vremenu koje nema neki poseban cilj, dozvoliti cu onima koji se znaju pribliziti da me provlace malo kroz svoja iskustva kako bih dosla do novih saznanja, bez nekih posljedica jer je moja dusa trenutno prazna, emocijama nema mjesta ... nisam spremna i to je sve sto trenutno imam, mogu pruziti samo jedan mali dio sebe, nedovoljno
Stranice zivota ionako su vec napisane, ostatak knjige stoji prazan ... ceka nova svitanja...
 

...ljubav nije za nas....

Gde smo...
Tvoj glas jos zivi u mojim danima,
jos jedna godina bez suza,
bez stida....
Samo kazi gde smo....

Ponekad samo cutimo,
na tankoj zici misli hodaju,
jos korak pa ce da se okliznu,
da te izdaju...
Samo kazi gde smo...

Ti i ja,
u kojem oku skrivas strah
kad nigde nikog nema
i oluja se sprema
u grudima...
Ljubav je bol, za nas...

Vise me ne volis,
kad prodju dani i strah te poseti,
na koja vrata ces da zakucas,
ko ce da otvori,
i grehe da ti oprosti...

Bas me ne volis,
ugasi svetla zauvek i odlazi,
rasiri nekad svoja krila
pa poleti, u neki svet koji ne vidim
da te ne cujem....

Ti i ja,
u kojem oku skrivas strah
kad nigde nikog nema
i oluja se sprema u grudima
ljubav je bol, za nas

...ljubav nije za nas....
...
ljubav nije za nas...

( Neverne Bebe - Gde smo )

objavio silence u 07:48 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0)
Komentari:
Posalji komentar


Posalji komentar