... bez pretjerane inspiracije, u pokusaju da odaberem slova i poslozim ih ovdje, smisleno se izrazim iako vec pomalo tonem u bezlicju istih sati, dana ... suza krene ako izgovorim mjesecima ... bura emocija i ovu noc zajedno samnom lijeze u praznu postelju, toliko puta izgovorene jedne te iste rijeci ... gaze me
Sto je 'prazna postelja' ? saznanje da nemam ni sa kim podijeliti sapat na jastuku, zagrljaj pun topline, malo paznje pred zoru ... tek toliko da osjetim kroz rijeci i spontane dodire kako je nekome stalo do mene
I opet cu reci, skromna u svojim ocekivanjima ... tako malo mi treba, na trenutak se osjecam bolje dok ih izgovaram .... jer ako kazem 'malo' mozda je ipak ostvarivo, mozda ipak pod ovim nebom ima nade za mene... jednom, licem uz lice, tijelo uz tijelo ... uz tebe
Kroz koji minut utonuti cu u san i necu biti sama ... dozvoliti cu si luksuz da idealiziram i jedan jedini trenutak u kojem vise nisam usamljena, moji snovi u tisini .... cekaju me
