... postoji vrijeme u danu kada sam zivjela u iscekivanju, netom prije organizirala sve obaveze tako da na vrijeme budem gotova, slobodna ... zeljna osmijeha na licu, lijepe rijeci... slozenih recenica kada se osjecam drugacije, zivim u uvjerenju kako mogu potrajati, kako ipak nisam toliko prolazna .... gruba realnost je moja prokleta intuicija koja me nece prevariti, prolazna sam
Koliko je malo potrebno da se dosegne ono stanje kada tragova vise nema, kao da me nikada ovdje nije niti bilo ... koliko ?
Slusajuci rijeci ove pjesme, srce mi se steze ... lezim u groznici, suzama ... ne pronalazim vise prave rijeci ... ne mogu izustiti 'zbogom' ... a znam da nemam izbora
Jos jednom za kraj njezno meni se privuci
Sa kapima sna sjecanja nek ostanu
ja odlazim sad ko jedrenjak pustoj luci
a svjetlosti glas ostaje u tvome danu
Nije zbogom teska rijec presutjeli smo je mi vec
u malome stanu sa dusom na dlanu
Nije zbogom teska rijec ali ta rijec odaje
da nije ti stalo vise ni malo do mene...
Jos jedom za kraj ugasi stih u mojoj ruci
Tu ostavi trag mome dahu budi lijek
Kad odem u raj s mojom sjenkom se potuci
jer ostace tu da te ljubi njezno zauvjek...
Nije zbogom teska rijec
Sa kapima sna sjecanja nek ostanu
ja odlazim sad ko jedrenjak pustoj luci
a svjetlosti glas ostaje u tvome danu
Nije zbogom teska rijec presutjeli smo je mi vec
u malome stanu sa dusom na dlanu
Nije zbogom teska rijec ali ta rijec odaje
da nije ti stalo vise ni malo do mene...
Jos jedom za kraj ugasi stih u mojoj ruci
Tu ostavi trag mome dahu budi lijek
Kad odem u raj s mojom sjenkom se potuci
jer ostace tu da te ljubi njezno zauvjek...
Nije zbogom teska rijec