... ponekad sam komplicirana, nedokuciva ... odsutna, zatvorena u svoj mali svijet, nedostupna i tesko do mene dolaze rijeci, upijam ih djelomicno, povrsno ... iako znam da svaka ima svoju tezinu, pazljivo bih trebala slusati, no ima dana i trenutaka kada sam samo fizicki ovdje ...
Tek kada se zateknem u tisini nekog prostora apsolviram sve ono sto je do mene dolazilo, malo po malo ... u dobroj namjeri, analizirati cu svaku rijec, a mozda je vec prekasno i reakcija izostaje ... zbunjena sjedim, osvrcem se, povratka nema
I tezak je onaj trenutak dok me preplavljuju misli i recenice, sto sam sve mogla reci a nisam, koncentracija me napustila .... pogubila sam se izmedju promatraca i slusaca, voljela bih da vrijeme mogu vratiti, zapoceto zavrsiti, greske ispraviti .... neke stvari su nenadoknadive i zaista ima nesto u onoj 'vrijeme je skupocjeno, ne cekaj na prikladnije vrijeme jer nisi siguran da ces ga ponovo imati'
Polako ucim zivjeti za trenutak, vise niti ne mogu imati ...
