... slobodno poslijepodne, bolna tisina oko mene i vrijeme koje sporo prolazi, ispuniti cu ga citanjem nekoliko zanimljivih redova, stivo o zivotu i svim njegovim segmentima od radosti do ocaja, listam stranice i upijam rijeci ... ulovim se u trenutku kako uopce ne znam sto sam procitala, vratim se nazad i krenem ponovno, shvatim kako me koncentracija napusta i moje misli lutaju .... odloziti cu knjigu, pozeljeti da sam negdje drugdje
I tako je to cesto, cesto pozelim da sam negdje drugdje, da zaobidjem stvarnost ... znam da se nista nece promijeniti ako se ne pokrenem, no isto tako znam da ne zelim odlaziti u krajnost, nisam sposobna za to, dugo mi je trebalo da se odlucim na nesto, da pozelim nesto, da ucinim nesto, nekoliko trenutaka koji su me dovoljno zaokupli i uz koje sam se osjecala drugacije, sada su vec dio proslosti i priznajem kako niti ovaj put nisam bila spremna na rez bez i jedne rijeci objasnjenja .... nema u meni hrabrosti, i dalje stojim tu gdje jesam iako mi je sve na dohvat ruke
I sto zapravo hocu od zivota svog, sto cekam ... sreca je negdje drugdje ? ili je ipak tu, meni dovoljno blizu samo ako istinski pozelim dograbiti ju ... dani prolaze
Sjetim se vremena kada u zivotu uvijek nesto odgadjamo jer cekamo bolje i prikladnije vrijeme, probudimo se jedno jutro shvativsi kako je to bolje vrijeme uvijek bilo tu, no nismo ga dovoljno dobro iskoristili i dio zivota prosao je pored nas ....
Ljutim se i proklinjem svoju nesposobnost, umorna od nedostatka entuzijazma promatram i opet lica i zivote drugih, zar smo toliko razliciti, toliko su bolji i sposobniji da zive zivot dok osobno sjedim u cosku i cvilim nad svojom sudbinom ... i tada pozelim uciniti nesto nesvakidasnje, gotovo nepromisljeno, jednostavno pruziti ruke i uzeti bez puno filozofije i nepotrebnih pitanja, uzeti sve ono sto mi je blizu i vise nego sto mislim, pozelim li dovoljno snazno .... mogu li ja to ili se u tijelu zene jos uvijek krije nesigurno bice koje ne zna sto ce sa svojim zivotom, svojim vremenom, trenucima .... kako si ugoditi i biti nekome dovoljno dobra, kao poznanik, prijatelj ili ljubavnica ... voljena zena
