... jos jedna noc u tisini ostavljena, zaboravljena ... izblijedila je u tom bezlicju
Jutro kisno, prohladno ... prekriveno sivilom, bas kao i moja dusa ... pomalo umorno od zivota, usamljenosti i hladnoce
Mislima prolazi toliko toga, jasno da cu i danas, bas kao i svaki dan u tom slobodnom vremenu slagati slike koje leze posvuda razbacane oko mene ... ne znam i ne mogu ih posloziti da ima nekog smisla, sve ono sto se dogadja ili se dogodilo, zivim u neredu
Uzdah u samoci, pogled pun tuge ... rastrgana izmedju boli i neopisive zelje da osjetim ono malo topline koja me odvlaci od crnih misli, ponese me, ukrade me, nedostaje mi iskreno
Spustila sam rolete na prozorima da ne gledam ovo sivilo, sklopiti cu oci da ne gledam ovu prazninu ... zavucena u svoj mali svijet upijam jos jedan dan, u dubini duse ceznem za time da ne sjedim vise ovdje, ne ispisujem ova slova ... zasto ne mogu biti ovaj tren negdje drugdje ? zasto se ne mogu pomaknuti ?
