... rijeci su jednom bile skrivene u meni, danas kao da nemam vise rijeci ili su se potrosile, sve je vec receno ...
Jednom je u meni bilo i ljubavi, ciste ... iskrene, svaki dio mene bio je tu, samo je trebalo osjetiti, ispruziti ruku, otvoriti oci
Godine su uzele svoje, vrijeme pregazilo emocije ... ljubav je umirala, iscezla i ostavila iza sebe gorcinu ... kada i kako se to dogodilo, zasto ? i ne mogu se sjetiti trenutka, pogubio se negdje u vrtlogu izmedju sebicnosti, netolerancije i uz manjak kompromisa ... obostrano
Sto je prvo nestalo, pozuda ili strast .... sto je zadnje ostalo, postivanje ili navika, da li se negdje duboko u meni krije odgovor koji se rijecima ne da opisati ... proci ce i opet vrijeme i nikada necu znati, ne zelim znati kako me bolna istina gazi, proklinjem prolaznost s kojom nisam znala zivjeti, nisam naucila ... ostatak zivota pitati cu se jesam li ipak trebala ..... jer sve se svodi na isto, sve je ionako prolazno
Doci ce novi trenuci, osjetiti cu i opet strast, jednom ... vec sada prezirem ono vrijeme kada ce poceti blijediti ... omotati cu se plastom ljubavi, moje srce ce gorjeti, predana u novoj prici u potpunosti... otvoriti ces oci i upijati me, otvoriti ces dusu i osjetiti me, ispruziti ruke i dodirivati me .... uzeti sve dok ne izblijedi i dok se ne izgubimo u prolaznosti
Tuzne su moje misli, tuzno je moje nepovjerenje ... razocarana i u strahu, dok dio mene vjeruje u ljubav, onaj drugi prezire prolaznost ....
