3.2.2008
suza

... prokleta bila, bez dozvole nadjes se ovdje na mom obrazu ... klizis i ostavljas bolan trag, kotrljas se polako kao da zelis da patim jos vise ... mrzim te
I obrisati cu suzu, u jednom potezu osusiti ju ... izbrisati joj trag, nadati se kako ju druga nece slijediti ... varam se, druga je jos teza i jos bolnija ... razdire me u grudima
Kako opisati osjecaj kada me toliko steze da gubim dah, pritisak tjeskobe je neopisiv ... oci me peku, lice mi je vlazno ... u dusi nemir
I zelim vrisnuti, izbaciti iz sebe svu bol ... ne pomicem se, dusa mi vristi, place i jeca ... ne pomicem se u toj svojoj boli, toliko sam prokleto bespomocna...
...proklinjem svoju nesoposbnost, nedostatak entuzijazma u trenucima kada bih trebala biti jaka, podici glavu, udahnuti ... u inat zadrzati suzu i stiznuti zube
Ucim zivjeti s tim da ce do mene jos uvijek dolaziti rijeci koje imaju svoju tezinu i koje tesko prihvacam, jer jos uvijek je sve frisko i bolno ... ne znam se nositi sa svojom samocom, ne mogu izgovoriti rijeci 'svejedno mi je' ... ne zato jer sam tasta i ne mogu prihvatiti saznanje da je tako malo bilo potrebno da me nema vise kao da nikada nisam niti bila tu .... to su trenuci kada shvacam kako je sve bilo uzalud, sve
i bolno je jos vise ...
Voljela bih koracati a da se ne osvrcem, sacuvati mir u dusi, zaboraviti ...
u stanju sam preklinjati kako bi se to dogodilo, ne mogu vise ovako, isuvise je tesko ... ova suza sada, slomila me ...
objavio silence u 04:21 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (0)
Komentari:
Posalji komentar


Posalji komentar