Serpentina

Dakle, dobro je da NISAM paničar.
Jer da jesam, dvije sestre na odjelu za rodilje na čekanju - bi bile pokojne.
Zašto?
Jer kokoške i cijenjeni doktor Prodan nisu u stanju prepoznati ženu u trudovima.
Dugo sam imala lažnjake, no to ne opravdava činjenicu da sam skoro rodila u svojoj sobi na krivom katu, bez ikoga za pomoć.
Naime, oko ponoći sam nadobudno krenula do automata po kakao - rekle mi sestre da je zaključano i da gdje ja idem.
Rekoh im da me boli i da bi popila nešto toplo i išla spavati.
Reče stara, ajde na CTG.
CTG očitavao neke trudove, ništa strašno, no ajde na pregled.
Inače, pregled izgleda tako da se guraju prsti u vaginu dok se ne utvrdi otvorenost, zatim uvale neku tubu i gledaju plodnu vodu.
Rekoše mi, otvoreni ste dva centimetra. Dakle, kao i prije tri dana.
Poslali me u sobu.
Gledam televiziju, šećem, zujim. Krenem opet do WCa, zaustavi me sestra i pita me kako sam. Rekoh joj, boli jače.
Pita me, a koliko često. Ajde na CTG. Stavili me na CTG, obavili opet onaj pregled sa guranjem i zaključio ginekolog da se meni događa ono što je najgore da se događa, da trudnicu boli, da se ne otvaram, ali da odem nazad u sobu i - čekam. U biti, dali su mi neku injekciju koja bi trebala lažnjake maknuti a prave pojačati.
I tako sam ja od jedno 2 ujutro do 7 bauljala po sobi, u strašnim strašnim bolovima, a razgovor sa sestrom bi tekao:
"Ajde na CTG."
"Neću. Onda jače boli."
"Ma neee. Dobro ajde. Hahaha vi biste rodili na stolčiću a ne možete stajati, hahaha, pitajte vi epiduralnu."
U naletima boli sam se derala na nju i da želim epiduralnu, i carski, i loptu, i sve odjednom.
Loptu mi nisu dali jer "Vaša cimerica spava". Valjda se s loptom košarka igra pa lupam.
NIsu me željeli poslati u rađaonicu, niti predrađaonicu (da netko bude pored mene, pomaže mi izdisati trudove, pruži moralnu podršku), jer su oni bez pregleda zaključili da sam ja još uvijek zatvorena.
Između trudova bi se srušila na krevet kao da me netko odalamio, čim bi sljedeći došao na vrhunac bi se probudila, kada bi opadala bol bi opet pala u tu neku nesvjesticu.
U 7 je bila smjena i došle su dvije odlične sestre, Željka Ž. i jedna mlada, super super.
Cimerica ih zvala i uspjela uvjeriti da ću rodit na katu ako me netko dolje ne otpelja.
Uspjeli su me izvući sa WCa (zaključila sam da je gravitacija najbolji lijek), zakopčali na CTG i netko je nakon skoro osam sati muke skužio da ja imam trudove dostatne za izgon.
Spakirali su me i u filmskom stilu otpravili dole. Naravno, tijekom puta sam se derala na onog ginića koji me nije htjeo dole slati. Btw, nakon pregleda prije rađaone je utvrdio da sam se otvorila između 8 i 9 cm.
Dole su me uspjeli smiriti, poslušali su moje želje (stolčić, bez epiziotomije), opet me pregledali i zaključila da to neće bit moguće, jer je u razmaku od 6 sati voda kompletno pozelenila i postojala je mogućnost "fetalne patnje".
Pristala sam naravno i na stolac, i na epiziotomiju, samo da to izvuku van.
Porod? Sitnica.l Da me netko pita, opet bi. Samo bez onog dijela ispred. Mislim da, da je netko bio uz mene, ne bih se toliko prestrašila i puno bi lakše sve išlo. Dobra strana je da mi nisu mogli uvaliti drip. A ni klistir nije bio potreban . Fuj.

Vidjela sam tren kada je izlazila iz trbuha, kada se je smanjio. Stavili su mi je na grudi dok smo još bile povezane vrpcom, ona je mene gledala a ja sam se derala na ginekologa da oću još jednu injekciju u dupe kad me bude šivao i da je maknu da ne odleti dok se ja mičem.
Da, porod je počeo u 20 do 8, kada su zvali Papuchara, koji nije stigao do bolnice na vrijeme, jer sam ja u međuvremenu rodila.

Ime: Tia Š.M.
Vrijeme rođenja: 8:05.

Dužina: 50 cm.

Težina: 3,175

Ocjena: 9/10

Izvadili su je i ja sam instinktivno (oh majčinske ljubavi) rekla: "Al je ružna!! Kao mali alien."

Da ponovim, voda je bila zelena, dakle i ona je bila zelena.

Moj mali kupusić.

Nevjerojatno je mirna, hranimo se kao velike, imamo malih problema sa pronalaženjem the objecta, ali je ok.

No toliko spava da se namučim dok je probudim da je nahranim.

Sada ćori u kolijevci. Cijeli dan je bila budna cca 30 minuta. Čini mi se da je jutarnji tip.

I još nešto:: rodila sam je na našu treću godišnjicu veze.

I danas je bio Obersnel u rodilištu podijeliti nam orhideje i rekao mi je da je beba jako lijepa. Pa neka onda obnovi neki vrtić ili jaslice, otvori poslove koji su povoljni za mlade mame pa nek se busa u prsa. Imao je pogled pun ponosa na sve te bebe, kao da ih je on rodio.

Ma.

Kupusić u rodilištu, dan prvi.

Kupusić u košari za doma, mislim da joj se ne sviđa uniforma.

Ajde, ipak se proljepšala.