CETRI SVJECE
Cetiri su svjece polagano gorele.
Bila je tisina i mogao se cuti njihov razgovor.
Prva je svjeca rekla:
"JA SAM MIR.
NAZALOST, LJUDI ME NE USPJEVAJU SACUVATI, MISLIM DA CU SE UGASITI."
I odmah se ugasila.
Druga je svjeca rekla:
"JA SAM VJERA.
NAZALOST, MNOGI LJUDI IMAJU POVRSNU VERU I JA IH NE ZANIMAM. NEMA SMISLA DA I DALJE GORIM."
Tek sto je to izgovorila, puhnuo je lagani povetarac i ugasio ju.
Treca je svjeća zalosno progovorila:
"JA SAM LJUBAV.
NEMAM VI´SE SNAGE. LJUDI ZABORAVLJAJU NA MENE, I TO KOLIKO SAM IM POTREBNA. ONI NE LJUBE NI SVOJE NAJBLIZE."
I bez oklevanja se ugasila.
Odjednom je uslo jedno djete i ugledalo tri ugasene svjece.
"Sta je to?" upitalo je djete.
"Vi ste trebale svjetliti do kraja."
I rekavsi to, pocelo je plakati.
U to je progovorila cetvrta svjeca:
"NE BOJ SE, DOK JA GORIM MOCI CEMO UPALITI UGASENE SVECE. JA SAM NADA."
Djetetu su zablistale oci od radosti dok je s upaljenom svjecom vracalo svetlo ugasenim svjecama..
objavio/la
sapat srca kategorija: |
(2) Komentara | email this post
KOMENTARI:
Poslao
Lučonoša u 20:09, 26.5.2008 | Link | |
Dokle pesnici pišu ovako lepe pesme,
Biće i plamena...
Pozdrav