Sve mi je sad svejedno
I ravno do mora;
Sita sam i mržnje i ljubavi
I ćutanja i romora
Za borbu životnu ja nemam svojstva.
A srce mi je večno žedno
I umrlo bi ako bi u danu
Imalo čas spokojstva.
Ni za sreću ljudsku nisam ja stvorena
Jer beskrajno volim nekoga
Iza onih na vidiku atara
Za njegov bih osmeh jedini
Prešla preko voda i vatara
Pa ipak njegova nikad neću biti!










