Šta meni slične
Imaju sa Adamu sličnim?
Pa ipak, nekim svojim hirom
Ili u trenutku punom crnih misli
On nas spoji... glinu
I mesečev sjaj...
Tada me Adam skoro izlude
Moj prvobitni opunomoćeni muškarac,
Poslušan, i umiljat kao logika...
Mašući večito božanskim pravom na imanje,
Kad je očigledno
Da ga ja nemam.
Prvo sam pokušala da mu udovoljim
Otvorila sam svoju kutiju čuda za za njega
Ali on je želeo njegove ptice da su mu u ruci,
Dok su moje veselo skakutale na grani.
Nije hteo da leži pod mojim luckastim prekrivačima
Ni da uradi nešto novo...
Pre bi umro!
Imao je Reč,
Sa visokog mesta mu je stigla, dok sam ja,
Nastala pre svih pisama, suvišna kao tačka na 'i',
Ja sam, bez reda, prva prestupnica...










