...kad dugo ne pišeš, najteže je valjda napisati prvih nekoliko riječi, rečenica...
...mislila sam da će ova gore napisana pomoći, razbiti led, ali nije... :-)))
...pomalo blesav osjećaj, piše mi se, a ne znam što da izdvojim kao topic... ...ccccc.....
...da li to da sam opet malo skitala po evropi... sestrična je još par mjeseci u belgiji, pa sam išla iskoristiti tu priliku... zanimljivo je vratiti se u isti veliki grad, u različito doba godine... totalno drugačije diše, a mnogo toga ti je poznato... osim dobrog osjećaja kad se dupe kotrlja u vlaku, ili leti avionom na putu od točke A do točke B, i uspješnog shoppinga, poanta ovog putovanja je da belgijanci ne znaju dočekati novu godinu... da... stoje na trgu nagurani i gledaju svi u nekom sitom smjeru i sad misliš da će se nešto važno desiti i ono - NIŠTA... nema ni odbrojavanja pred ponoć... nema čestiranja kad već, ako nikako drugačije, a ono na vlastitom satu vidiš da je došla ponoć!!!... nas troje počeli smo da vrištimo i deremo se iz čistog revolta, posred grand placea u bruxellesu... samo mi, i grupica španjolaca... i, čak nas nije nitko čudno ni gledao...
...ili, da vam pišem o tome kako se lik iz priče o naturalnom mercedesu (neki se možda sjećaju te priče, ili...prekopajte po arhivi :-)) pojavio kod mene u gostima s novom, mlađahnom djevojkom... to nam je ujedno bio prvi susret nakon prekida prije gotovo dvije godine, jer on živi daleko, vani... bilo je neobično, i ljekovito... on mi je čak nekako iz tog susreta ostao dalek, kao u magli... ona mi je ostavila utisak, i dojmila me se... njoj je bila totalna bedara doći... kaže, svađali su se oko toga danima, no ipak je došla... hrabro, i drago mi je da je pregrmila frku u sebi... mlada je, tek nešto više od 20 godina, no ima muda, što bi se reklo... ja kao ja, nisam mogla da je gledam kako se muči, pa sam joj jednostavno rekla da nema razloga za frku i bediranje... ta rečenica kao da je otvorila slavinu, i iz nje je samo sipalo... bilo je lijepo, i ganutljivo... na momente imala sam osjećaj da u njoj vidim sebe... sebe u njenim godinama, kad sam se osjećala tako jebeno usamljeno jer nisam brijala iste filmove kao većina mojih vršnjaka... i sebe, iz vremena veze s njim, u trenucima kad se nismo kužili, i kad je bilo mučno do boli... sve u svemu, ostadođe oni skoro tjedan dana... ja sam već bila i otputovala u gore spomenuti bruxelles, oni su guštali u zagrebu... ima ljudi koji, kad sam im rekla da su bili kod mene, ne mogu doći k sebi i čude se... kako sam "to" mogla... jebi ga, (i) to sam ja...
...ili, možda da vam pričam o tome kako mi se trenutno u životu događa jedno predivno "lovelike" prijateljstvo... drugim riječima, prijateljstvo nalik ljubavi... malo glupo zvuči, ha?... ljubav je definitivno u pitanju, zavoljeli smo se totalno k. i ja... ...jel kužite o čemu pričam... jesu li vam poznata takva prijateljstva... mislim na raznospolna... definitivno prolazimo kroz neke slične faze kao i kada se zaljubljujemo... kad sretnemo nekog s kim se dobro kužimo i ta nam se osoba svidi kao osoba, prolazimo sličan romantični zanos kao kada smo zaljubljeni... veseli nas provoditi vrijeme s tom osobom, želimo u sve više različitih situacija biti s tom osobom, raduje nas svaki kontakt s njim/njom... sviđa nam se ta osoba, i s vremenom postaje nam bitna i značajna... i spremni smo ulagati svoje vrijeme, energiju, i sebe i odnos s njim/njom...
...zaista sve vrlo slično "pravoj" zaljubljnosti, osim što je kvaliteta osjećaja, i njihova nadogradnja ponešto različita... nes pas?...
...eto, u nedoumici i čemu da pišem, izdvojih ponešto :-))))
...nadam se da ću sada manje pauzirati...
...budite mi dobro...
Komentari:
sampatično zvučiš kada neznaš šta da pišeš :))
a ti nastavi sa uzivanjem i prenesi poneshto...:))