I tako opet...
Budim se nocu bez ikakvog razloga i jednostavno osetim grotlo ljubavi u sebi.
Volim te bez ikakvog razloga, volim te bez icijeg presinga, volim te bez moralnih pritisaka, bez uslovnih refleksa, bez ijednog razumnog razloga, bez presedana, bez zadrski, bez icijeg znanja...
Jednostavno se probudim i onako topla i sanjiva uzivam u par trenutaka u kojima ne moram da se foliram, ne moram da krijem pogled, ne moram da pazim sta cu reci ili kako cu reagovati na Tebe...
Prepustim se toj emociji za koju mnogi nikad nisu culi; prepustim se i vrlo cesto cak i od tebe sakrijem to. Uzivam u rekapitulaciji onih kisovitih noci, onih sneznih noci, onih sparnih noci, onih vrelih noci i mirisa klima u raznim sobama i stanovima...prepustim se uspomeni na one trenutke koje sam, bice zbog zrelosti ili jedninstvenosti, zapamtila kao niti jednu ljubav pre Tebe. Kao da sam sa tobom otkrila kosmos, kao da sam dotakla zvezde u svoj pateticnosti te izjave. Poistovetila sam blagoslovenost pamcenja svakog tvog osmeha, svakog dodira, svakog pogleda kojim si mi dusu menjao i prisvajao samo za sebe, sa osecanjem kosmonauta koji je prvi krocio na Mesec. Mora biti da se on osecao isto kao ja one noci kada si se skoro zaljubio u mene...Mora biti da je on osecao istu grandioznu emociju, a niko nije to uspeo da shvati osim njega...jer on je dotako tlo neistrazenog kao sto si ti dotakao moju dusu svojom sustinom.
I tako opet...
Svake noci se probudim, vrlo cesto ti posaljm sms jer zelim da znas da postoji Neko, pa makar to bila i ja, ko te voli bezgranicno, skroz iskreno i nicim izazvano...
A onda...
...se javi i Zelja. Bezobraznica je to. Pritajeno ceka svojih 5 minuta i skoro da je osetim kako mi upliva u krvotok. Iscedi mi iz memorije svaku najezenost izazvanu tvojim dahom, svu glatkocu tvoga jezika koji se igra mojim usnama, sve mirise piva i viskija koji pomesani sa parfemom, isparavaju iz koze cineci neodoljivu esenciju privlacnosti. Omamljuje me i sama pomisao na to...
A znas...
...sinoc, u jednom trenutku, sam osetila taj miris...preko mene si posegnuo za upaljacem i nasmejao se sali koju je neko bacio na sto...i samo sam uzdrhtala, neprimetno, i pozelela te Jako...bas tamo, na ocigled svih onih opustenih ljudi koji su pod pritiskom vina odavali kroz salu svoja nezadovoljstva i neostvarene zelje...
Da li su zelje ostvarene ako se ostvare da niko ne zna? :)

Permalink | Komentara ( 2 ) | Pošalji komentar