Ugledam se u matiranom staklu; jaka, sigurnog koraka i pravih ledja, gazim kaldrmu u centru. Nasmesim se sama sebi, onako skroz bezveze i jos vise ispravim ledja svesna da ostavljam utisak arogancije i preterane sigurnosti koja je tako iritantna danasnjem svetu. Ne trebaju mi stikle, to bi tek bio smeh. Cvrsto sa obe noge na zemlji, svakog pokreta unapred isplaniranog, blago njisucih kukova i bez namazanih usana skrecem ti pogled. Uvek uspem da ti ulovim pogled samo za sebe i uzivam u tome. Takvog pogleda nema na svetu. U nemirnijem telu, nema tako mirnih ociju. Sigurnost koja se poklapa sa mojom, zarobljena u nesigurnosti podsvesti kao produkta davnih strahova i koprcanja po neravnom tlu, prekrivenog bodljama ruza koje si cistio za mene. Simbolicnost kojom me ocaravas, numerologija u kojoj trazim direktnu povezanost sa emocijama i - strah. Plasim se da poverujem u istinitost pokazatelja i autenticnost izmedjuredovnih simbola...belih....kao andjeoska krila.
" 7 minuta da te gledam
7 minuta da pricam sa tobom
7 minuta da te ljubim
7 minuta da te volim
7 minuta da te zapamtim
7 minuta da me zapamtis
7 minuta da ti opet verujem
7 minuta da te pozelim opet
7 minuta da te pogledam svud, sem u oci
7 minuta da ti zapamtim par izabranih reci koje mi saopstis
7 minuta da prevarim sebe i gledam te cele noci " ...
Ja se onda ponovo scucurim tu kod tebe i cutim. Pravim se da spavam dok ruka mi preko tvojih ledja sanja onu noc kada si prevario sebe i pruzio ruku da mi pomazis obraz . A ja sam ti utisnula poljubac u liniju zivota . . .

Permalink | Komentara ( 11 ) | Pošalji komentar