Ne slusam narodnjake. Turbo folk pa tek ne slusam. Nikad nisam ni slusala. Ne zato sto sam fenserka od rodjenja, nego zato sto su mi tekstovi pesama vazda bili nerealni i previse pateticni.
Ne znam na koju foru sam uspela pored majke emotivne lude i oca romanticara, da povucem ovu crtu realiste. Valjda na pradedu. Onog sto je cep`o sljivu i El - De ( skoro da sam sigurna da je LDP partija nasla inspiraciju u tim cigaretama) sa velikim znakom pitanja preko pakle. Bio je faca ; kad je prababa umrla, kupio je 101 ruzu i odneo joj na grob, otvorio pljosku, prosipao dve tri kapi i kaz`o: " Nek ti je zemlja laka ruzo moja, oprostices mi, varacu te" ... te je tu moja baba briznula u plac. Nikada nismo saznali da li je nekontrolisano pocela da jeca zbog toga sto ce " tata da vara mamu" ili je stigla tuga za gubitkom majke.
Sa 76 je imao ljubavnicu 12 godina mladju od njega. Iz postovanja prema prababi nikad je u kucu nije doveo - samo je u sljivik vodio. Tako sam cula tek negde oko dvadesete. Pre toga su strogo pazili sta pricaju u mom prisustvu. Pokojni deda je stalno bajao da su mene implantirale sile treceg sveta jer je nemoguce da jedan deciji mozak popamti sve sta baba i deda pricaju za vreme rucka. A tada obicno pomenu ceo komsiluk i moju mamu. Kako da ne cujem kad rucam s njima?
Dakle, narodnjaci.
Samo jednom sam isla sa skolom na ekskurziju i jedina slika koja je ostala u prebukiranoj memoriji moga secanja, je urlanje grupe u pozadini autobusa " case lomim, ruke mi krvave" - a ja zbunjena na prednjem sedistu pokusavam da shvatim pasioniranu poistovecenost sa pesmom. Kako bi drugacije otpevali tu pesmu?
Takodje sam samo jednom u Divljane isla. Posle tri dana me spakovala uciteljica da se vracam kuci. Kaze, neposlusna sam. Ajd neka joj, ako joj bas zasmetalo sto sam na malo vece brdo otisla da se sankam, a ne na onaj breg gde su svi bili. Jaka stvar.
Imala sam, kao i svi, period kafana. Onaj buntovnicki period kada kontrirate celom svetu a ne shvatate da svet zabole lakat, za vas. Sreca pa je kratko trajao jer je kvalitet pevaljki u izabranim mestima tada, bio ravan kreketanju zaba pored fensi splavova na Dunavu. A i Savi. A i dosano je bilo - sedis, pusis, pijes, jedes, prejedas se, foliras da te pogodila pesma i potrosis pare koje nemas da bi svi mislili da si kul. Gluposti.
Zasto sam sve ovo ispricala?
Svakog jutra kad krenem na posao, upalim radio sa nekim ubedjenjem da koju pesmu ubodem, takav ce mi dan biti. Jutros palim radio dok isterujem kola iz dvorista, kad ono drekne sa radija: " Roooooooooooooksennn!!!" - obozavam Stinga, ali ister`o me iz pameti jutros. Valjda mi zato i primila farba.
A dan kao dan, nista posebno...
... opet se nisam zaljubila.
Pi...

Permalink | Komentara ( 14 ) | Pošalji komentar