Kada mi je hladno ..... Sklupčana ..... Sa čežnjom..... Kad milujem tišinu ...... Kada volim...... Kada plačem.... Kada se smejem.... U zagrljau noći , pred svitanje dana , pomalo u strahu .... Hrabrost dozivam

«  September 2008  »
MonTueWedThuFriSatSun
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728
2930 


NOVI LIST...

7/8/2007
  

   Jednostavno je neizbežno .... Okrećem novi list , strana je ispisana i na poglavlju je stavljena tačka, ispod je ispisano:

- KRAJ -

  Nova etapa , novo poglavlje. Promena aktera nije uvek nužna  , jednostavno priča ide dalje .... Neke od njih ću uvek pamtiti , uvek će biti moji omiljeni likovi..... Neke ću želeti da zaboravim.... Novo poglavlje , život ide dalje .... Ja se menjam , menja se svet oko mene , samo poruka ostaje ista. Ovoga puta okrećem novi list.

  Zapravo samnom je sve uredu , sa drugima oko mene , pa ne znam , valjda su i oni uredu. Težina , hmmm. Možda to i nije težina , možda su i drugi okrenuli novi list .... Još uvek ima pregršt portreta , ili tačnije autoportreta , koje vam nism pokazala .... Stoga okrećem novi list ....

  Hoćete li biti tu , ne znam .... Mnogi od vas su otišli i ostavili mi samo nadu da će te se vratiti .... Tužno , da tužno je .... Ali eto ja okrećem novi list...

  Teško je sve primati k´srcu , a opet , sa druge strane srce je jedna od naj izdržljivijih mašinerija .... Ja , ja sam i dalje ovde da bi se družila , i to je sve .... Dobro veče , moje ime je Jezgro . A vi kako te ?
Objavio Jezgro u 01:53 | kategorija: Misao
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (7) | Pošalji komentar
Raskršće

6/7/2007
Image Hosted by ImageShack.us



I kada svako svojim putem pođe , kako to uvek u životu biva , kada se ugasi plamen poznanstva , a trebao bi ostati da gori u daljini.... I svaki put kada se okreneš i pogledaš duž puta , vidiš mesto na kome se rodila tišina. I onda se zapitaš da li je ikada vredelo nešto , to što ste koračali jednim delom puta zajedno. I ne bi bilo tako ružno da ostao je stisak ruke , da čulo se jedno - srećno!- . Boli ta tišina koja se rodila , bole ti pogledi ispod oka , boli to što pogled dalje od nosa ne seže, što zaboravljen je smeh , i pogled mek...

I kada se putevi razdvoje , i krenemo drugim stazama života , ja ne želim rušiti mostove , gasiti vatru i prizivati lažnu ljutnju tražeći u njoj opravdanje rastanka.... Ljudi slede svoje srce , tako bi bar trebalo biti , zašto kaljati nešto lepo , zašto sumljati da će opstati iako smo sada pomalo udaljeni... čemu lažne optužbe .... Zašto  svoj pogled mutiti predrasudom , ubiti nerazumevanjem , čemu taj takmičarski duh kad ja ne takmičim se , čemu sve to , kada sve što želim jeste da pono pristavim džezvu , zakuvam kafi i saslušam kako ti je na tom novom putu...
Objavio Jezgro u 09:13 | kategorija: Misao
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (23) | Pošalji komentar