...Savršeno vreme.... «
20/9/2007 «
Eto , reko sada je trenutak , baš onaj savršeni trenutak , da svratim vamo i malo pospremim... Vidim ovde je živo , to me raduje. Pa .... Ništa , uzeću krpu i pobrisati prašinu , skinuću paučinu , skuvati sebi jednu kafu i čituckati vas ... Ja sam ovih dana u zagrljaju jeseni , greje me misao što nosi tople boje zemlje i jesenjeg lišća. Ah , šta bi uostalom moglo i imati novo u ovom mom , trenutno , učaurenom životu. Nije to loše , ponekada ... Sedneš i okreneš po koju stanicu svog proteklog života , zapišeš po koji stih ili koju crticu misli... Naslikaš neku sliku i odložiš je na zid sećanja , sa blagim smeškom u uglu usana... U jesenjoj noći , po koja zvezda što stidljivo viri iza oblaka , podseti me da granica nema , bar ne onda kad sanjaš.... I tako , dani prolaze ...Tišina je ...Nema me nigde ... Niko me ne traži .... A evo , dođoh ovde , čisto da obrišem prašinu i poskidam paučinu....