Strpljen, spašen

26/3/2008, 10:43
Ponosan sam na svoju trpeljivost, rek'o bi da je u mene utkana kroz ovu divnu ravnicu.... Banatsku ravnicu po kojoj hodim. Paorska zemlja je to.. ponekad vrlo tvrda. Eh..Šta htedoh reći  - Ne bockaj me brisom, jer i ja brise za bockanje imam i još da dodam da iako su nas ovde jebavali kroz istoriju razni stranci, sad počeše i ovo naši. Ne zamerite na nepovezanost teksta ( tako reagujem na apel), nepostoje savršeni ljudi tj. Hrišćani. Moralno savršenstvo samo u dogmi Crkve opstaje kao uzor koji treba dostizati. I još...prihvatanje jednostranog tumačenja mora da je Dogma, ali to nije moj problem hahaha napokon nije.
Toliko su nas proterivali jednostranom istinom i dogmom da prosto i nam dođe da nekog proteramo. Čisto radi osećaja moći...valjda. Tako da prijatelju reč " apel " mi je strana, mada molbom se može svašta, ali ne danas ili sutra. Juče je već moglo.

Prepis...

26/3/2008, 01:22
Da te...

Kurvanjska ti moja duša,
dugo šaptala u uho.
Haljinu svoju, baci u blato.
Opaši se grehom.
Lažnim.

Našminkaću se tebi, lepši.
Bestidno ti telo, uzeti u ruke.
Na mesto snova, učinićeš me.
Snom.

Kratkim dahom, želiš.
Da tvoja.
Otvorena usta, nema.
Nađem.

Jelena Žena koje ima...

24/3/2008, 09:31
Mojoj venčanoj ženi ( čisto da naglasim da nebude zabune), to koliko je ona istrpela od mene ne bi' ni ja. Prevalismo naporan i džombav put sopstvene emancipacije. Oboje poprilično sujetni, a ipak povezani, reći ljubavlju bilo bi' siromašno. Opisati nas dvoje, u braku za koji nismo znali šta je, a pak loše podučeni od prethodnih generacija, uspeli smo da živimo zajedno bez laži...valjda. Ne zahvaljujući meni, nego njoj mojoj supruzi koja me mora često posmatrati kao da sam nestašno klinče koje srlja nerazmišljajući, posvećujem ovaj post. Sve reči hvale bile bi' kraj nje ružne i lažne, a ja nemam reči kojima bih je opisivao pa to neću ni raditi. Ono što je sigurno da ovaj kratki život ima da provedem s' njom i još koji ako Bog da.

A ?

20/1/2008, 22:51
Pitaš se zašto se nismo sreli ranije.
Toliko sam šetao tvojim gradom.
Bili smo zajedno u onom kafiću, na samom ulazu
kratak presek pogleda, kratko crvenilo.
Pa onda kada sam ti ustao u prevozu,
bila si tako divna i zahvalna.
Sećaš se..kada smo naleteli jedno na drugo u knjižari,
želeći...zadnji primerak iste knjige.
Hahaha pa ono kada smo oboje pokisli do gole koze...

Pogled ti se zamutio na našem dočeku srpske..
Usporenog daha, polako i sigurno
oblizujući usne...rešila si.
Spustila si svoje moćne pandže na mene,
Rešila si... da zaplešeš po meni,
raspustiš kosu i staviš najbolju šminku.

Ponesi me nad krošnjam svog grada,
da zajedno čekamo miris lipa.
Da bude dobro, k’o da nije istinito.

Ne skidajući pogled s’ mene pod dugim trepavicama.
U ‘aljini boje žada...
Šapnula si..
- Toliko si šetao mojim gradom.
Pitam se - Kako to da se nismo sreli ranije ?

Stihom na ...

19/1/2008, 11:09
Dok hodam ulicom i rutinski već pogledam poneku žensku guzu ili duge noge.
Sasvim slučajno pogledam devojku u lice i..
Uh  bivša, ono skoro 100% poklapanje.
puff... OK sam  delujem bolje od tipa koji stoji kraj nje.
Valjda...
Al ajde baš da proverim, iskosa šacnem joj guzu.
Neće biti da je takva bila među mojim šakama.
Definitivno nije ta.
A samo tren pre toga, kada su nam se pogledi ukrstili i taman krenulo prepoznavanje, gotovo da sam krenuo ka njoj sa ispruženom rukom ( neee prema guzi ).
E tu mi o’ma navrli stihovi na usne, jedva sam sebe zaustavio da ne krenem sa deklamovanje tu sred Beograda.

Gled’o sam te ko boginju draga,
a ti obična žena bila.
Iš’o sam peške od mog sela
do tvog grada.

Sećam se još kako smo kajsije brali
u bašti pokjne mi babe.
Ali tvoju guza mila,
još u snu mom je.
Uvek je i bila.


 Nije baš neki stih, aaa
Više kafansko spevavnje, ali kafana više i nema.
Ehhhh prva i prava guza ne odlazi lako u zaborav.
Pogotovo ako se stihovima domami.

Rekla si...ok

13/1/2008, 15:19
....................
Ti nećeš da me voliš.
U jednom snu, kada smo se sreli.
Ovlaš pogledali.
I šta bi ?
Trenutak želje prhnu,
i nestade k’o balončić sapunice,
u kadi dok puštaš vodu.

I rekla si - Glup ti stih.

Obrijala si me k’o dlačice s’ noge.
Odbacila k’o napunjen tampon.
A moja krilca nisu lepršala.
Da te karam i vidim osmeh na licu.

I rekla si - ..............

Nije ni bilo...

24/12/2007, 22:25
Grize me sumnja.
Nešto nazirem kroz maglu sna.
Kao pisao sam negde nešto.
Nizao neke reči.
A opet ujutro, nigde baš ništa.
Samo sećanje, više osećaj.
Možda garom cigare,
ili u tanjiru supe.
Nije to sumnja,
nego baš jed.
Da pisao sam,
a čit'o nisam.

Baš glupost neka,
reči nemam.
Od sebe kradem,
k'o da drugih nema.
Ma sramota jedna.
Baš prilično bedna.

Dokaži sad,
da pisao jesi.
Kad' reči nema.
A bez reči, ni pisanja bilo nije.

Poželeo...

13/12/2007, 21:59

I dok svoje drame igram sam.

Fasadu treba održavati.

Eeee ulaganje je to.

Kreiraj..kreiraj..

Bez ikakvog smisla.

Nisi utekla od utabanih staza.

Ni na njima nisam među najbržima.

Srešću te već, sa klinčetom u kolicima.

Drugačije ne može biti.

Inače mogu samo ritmično da tulim.

 

Poželim sebi …..

Da kad' me vidiš – promrljaš sebi u bradu

- Mamicu mu..

Biraš

14/10/2007, 02:20
....
...Moj dah je prah.
U njemu i život i smrt.
Ti biraš.
Udišeš.
Krv mi i otrov i lek.
Ti biraš.
Piješ.
Moj duh k'o pijačna tezga.
Ti biraš.
Sjaj.
Skriven u senci sopstvenog 'leđa.
Smeškam se.
Ti biraš.
Plač.
Pokretom proteram Sunce.
Ti biraš...
.....

Par pitanja

11/10/2007, 16:27
   Radoznao sam da saznam.
Da li  komentarišete bloger/a/ku ili tekst u postu ?
   Lično se veoma trudim da isključivo komentarišem tekst.
Što znači da ne uspevam baš uvek.
Možda je pravo pitanje da li na komentarisanje utiče reputacija osobe ?

  Svoje komentare baziram na samom tekstu koji kometarišem.
( koliko je moguće)

...Eto zadnja loša pesma

28/9/2007, 12:30







Glasovi naši se voleli.

Grehom penili usne.

Vriskom si šarala

Moj loše pesme

Tvoj listić

Ukrasnog papira

Pleli smo prste

Misli

Um na um

Prljavo, vešto

Zamalo nešto.

 

Obručila mi telo

U slikam svoje želje.

Linije lica tražio sam

Tvog

Srca deo otkinuo

Zverski čuvajući ukus.

Koji osetio nisam

Pamteći kožu.

Na usnama

Samo prašinu imam.

Da ti dam,

Što imao nisam.

 

Kako smeš da se ljutiš,

I da budeš besna.

Na odraz u plomljenom staklu.

Na ideju

 

Zar da samo poneseš

Ljutnju.

Zar ti je to moj dar.

Samo to ?

Seti se naših blesavih,

Slika.

Osmeha na kraju usana.

I sna.

Nismo ravnopravni.....pametnija si

28/9/2007, 01:01



čisto da obavestim, menjam nick u tehničar, a takodjer i avatara ( kad ga opravim)
i još svašta mi pada na pamet
suštinsko renoviranje u svaki pogled

Ljubav ili Privatna svojina

27/9/2007, 11:45
Uglavnom su muškarci, ljubav koristili kao povod.
Da ženu čine svojinom.
Sada žene čine isto, muškarcima.


Težak dan, teški ljudi

24/9/2007, 23:28
Težak dan, teški ljudi.
Ponekad pomislim...
Pokušaji dominacije, bez instinkta.
Na silu.
Jalovi su trzaji, na sopstvenu nesigurnost.
U prirodnom toku dominacije, koju često tumače (pogrešno), kao prevlast,
uživaju svi.

Anđelka

22/9/2007, 21:42
Poleti.                                      Uhvatiću te.                    Kad' padaš...

Sistem

20/9/2007, 20:54
Iz daljine čuje se stari radio lampaš.
Neka jeza gmiže uz mene.
Umoran sam.

Šake su mi hladne, baš ledene..
Al' neka, bilo  je toliko gorih stanja i tela i duha.
Zaulario me ovaj sistem.
Poludeo bih......tu i tamo radim i po nešto što volim


Ma samo opušteno

13/9/2007, 15:10
Sve se raspada.
Godinama građeni sistemi, ponašanja ....ma bilo čega.
Padaju.
Dovoljno je bližnjem promenitu rutinu.
Odmah nervoziranja i ispadi.
A šta ću kad sam tak'i.
Prosto volim da nekog ćapim za noge i protresem.
Tek da vidim šta će da ispadne.
Znaš ono dečije  - Hteo sam da vidim šta će da se desi.
Tako da ako sad izađem na ulicu u počnem ljubim ove naše lepe i slatke damice, curice....
Danas me ič nije briga.


Bez ponedeljka

10/9/2007, 11:14
Jutro, negde u Pančevu.
Moram da ustanem rano.
Stan negde unakrs' od pivare.
Ona me budi, dolazi joj otac.
Svakog ponedeljka dolazi njen otac, sa klopom sa sela.
Soba nam mala i iznajmljena i skupa.
Prep'o bi se čovek da me zatekne u krevetu svoje ćerke.
Prepao bih se i ja.
Napuštam stan u nekoj pižami sa nekim štrumfovima.
Lepo odem iza zgrade i posmatram pošten svet kako ide na posao.
Gledaju i oni mene. Onako ispod oka.
Valjda im dopala moja pižama.

Od tada mrzim ponedeljke.
Sve.

Saobraćaj

31/8/2007, 11:54
Zatvoriše put zbog radova.
Pa kasnim na posao.
Na šporetu iz šerpe se puši.
Miriše na neki pilav.

    Nek' gore oni što me u mladosti trenirali.
- Ćuti poroćiće, bla, bl, trutj i smrd.
Ništa od toga.
A i ova šatro tranzicija se odužila.
Još kol'ko danas sam na  dobar dan izvolite.
Sutra kupujem kiselinu.
I što već ne puste

Mileta Tranziciju

Da se nasmejem ko' čovek.


Hibernacija

29/8/2007, 17:51
     Vidim, da ljudi govore, pokrete usana.
Ne čujem, ne želim da čujem.
Prepušten svom automatizmu.
Nešto bi'  'teli od mene.
Da, vidim da bi da me u mozak.
Ali ne.
     To je samo govorna pošta.
Mi. 
-Svi moji Alter- i i ja nismo kod kuće.
- Ostavite poruku.