1.2.2008
Danijela
Danijela Davidovic...
… riba sa kojom sam isao u srednju. Prva klupa, stvarno bas ta , secam se kao da je gledam sada, s desna, odmah pored vrata. Na sredini vrata, sperploca koja prekriva ogromnu rupu. Rupu je napravio neko iz druge smene ili vec neko.
Druga smena je, secam se, bio cest izgovor koji smo koristili kada nesto nije u redu u ucionici. Prvo je tu foru prosuo Misa, radi sada kao programmer u nekoj holandskoj firmi, a onda su svi copy-paste sistemom govorili isto. Da, u poprilicno dosadan I glupav razred sam isao. Nije ni bilo tesko biti jedan od boljih ucenika pored toliko zaostalih u njemu.
Danijela je bila jedan od primernijih ucenika. U stvari, bila je strebercina, jedan od onih strebera sto ih u filmovima maltretiraju ako su muskarci a izbegavaju ako su devojcice.
Meni je bila uvek podobna jer sam prepisivao od nje, u pocetku, a onda je pocela sama da radi u dva primerka. Nikada joj nije bilo tesko da to uradi za mene.
Primeraka je vremenom bilo sve vise. Neki su se bunili sto im nije uradila, ja nikada jer je meni uvek bilo sve pod konac uradjeno.
Mislim da sam joj par puta kupio cokoladu. Cist racun-duga ljubav.
Nikada nisam sumnjao u njenu spremnost da mi izadje u susret a ona nikada u moju spremnost da opet nesto trazim od nje. Izrabljivao sam je mesecima.
Valjda joj je bilo ok da je neko primecuje I da sa nekim prica u skoli.
U sustini je bila luckasta devojka, ne suvise inteligentna ali blesava. Nisam bas ulazio u duboku komunikaciju sa njom. Kad bolje razmislim, nismo bas puno komunicirali.. Nije da nisam pokusao ili da me je smarala puno nego smo bili dva sveta koja su se sustretala na odmorima ili pred prozorom trafike u skolskom dvoristu gde su se prodavale neke slane kifle koje sam jeo kad nisam imao para za bolje. Uglavnom retko. Moji su imali dosta para tada pa je sin jedinac podmazivao zube kvalitetnijom hranom.
Debilno vreme. Jeo sam neku opasno dobru picu dok je plata bila 3 marke. I pravo da kazem, bolelo me je uvo za drustvenu nepravdu ili pravdu. Revolucija je bila super ali za bezanje iz skole. Kasnije su moji ostali bez para pa sam se zainteresovao za revoluciju. U stvari, burazer mi je pricao uvek o demonstracijama I vukao me po gradu pa sam sa njegovom ekipom postao matori-mali.
Danijelu nije nikada interesovalo nista dalje od ulaznih vrata skole. Nije imala decka koliko se secam IKADA, nije izlazila, nije nosila nadrkane stvari, bila je skromno dete tada.
Skromnost je bila njena ozbiljna mana koju sam vesto koristio sve dok me nije jedan dan posle skole pozvala na kucni telefon, rekla da me voli i da je strasno zaljubljena u mene. Ja stojim pred kevom I caletom, tada su pricali, nesnadjen.
Kazem joj da nije ni vreme ni mesto da o tome pricamo I da cemo pricati sutra u skoli. Cuo sam tu frazu u filmovima nekada.
Nisam pricao sa njom nikada! Izbegavao sam je do kraja skole.
Gorecu u paklu. Pa sta, ti kako neces. Vidimo se u paklu, prix.
Danijelu sam sreo posle 3 godina na autobuskoj stanici preko puta moje kuce. Nedaleko odande gde sam poslednji put pricao sa njom. Doduse, telefonom.
Cudno, bio sam srecan sto je vidim. Nije mi bilo neprijano. Njoj, jeste.
Prosli smo kroz onih 20 minuta nervoznog razgovora brzo.
Secam se tog dana. Ona je bila obucena isto kao I svakog ponedeljka u cetvrtoj godini.
Neka rolka, bez rekao bih. Slab sam sa bojama. Bezbroj linija duga raspolozenja oko te rolke. Neke bez veze farmerke. Sto kaze moj matori, vi mladi volite taj dzins i ta sranja, a u njemu je hladno zimi. Obuci nesto drugo, zajebano je kad ostaris. To stalno ponavlja. Ja I dalje nosim “dzins”.
Obula je opet one njene odvratne cipelo-patiko-nanule zute boje. Valjda zute. Slab sam sa tim bojama, rekoh vec. E, tu jedino pogled moze da zastane na njenoj garderobi jer je pertle vezivala jako cudno. Nemoguca misija za nju je bilo jedna preko druge pa zavezi pa masna. Nije bila jedna od inteligentijih na svetu, vidis.
Ako riba smrdi od repa, ne znam odakle mi to, onda je Danijela ribetina.
Na glavi je uvek imala neku cudu kapu, zanra hvala ti bako. Bolje to nego da gledas njenu kosu. Boje N.N., frizure oblika krosnje nekog propalog, sto puta zapisanog drveta.
Te njene kape… Paaaaa takve nigde nisam video sem na njenoj prokljucaloj glavi.
Bas nije umela da se obuce.
Ja sam nosio, stvarno se secam, neke bele siroke pantalone sa dzepovima sa strane koje mi je burazer nabavio od nekog lika sa Novog Beograda koji je isao u Kinu s vremena na vreme, bar je tako pricao. Kao, posojala je tada avio-linija from Beograd to neki Pirinac-town. Posle je Sloba ili Mihalj iz Uprave Carina, ukinuo taj let pa su pirinac posejali po 45. I 70. bloku. Mujo-stena-ide-dodje-ako nece…, kako vec ide, znas na sta mislim. Pantalone su se ofucale vremenom pa su konci visili na sve strane a posledice dorucka su bile vidne na njima. Mrzelo me je da se presvlacim. Gore duks sa kapuljacom.
Krenuo sam na radio I kasnio sam, kao sto kasnim i sad.
U onih 20 minuta napete price je uspela da mi postavi pregrst debinih pitanja. Od prvog sam vec bio jednom nogom u grobu.
- Od kada si ti u tom, pazi sad, “rep” fazonu?!?! To su culi ljudi koji su cekali autobus na stanici I veruj mi svi su pogledali u moje pantalone. Svi su videli fleku od jajeta, rupu od cigare na dnu leve nogavice a neke domacice na stanici su pogledom uspele da mi zamere na rasivenim rubovim. O, kako me je bilo sramota.
Ponizavanju, inace, sa ovom zenom nije bilo kraja. Toliko je naivna, lepa rec, da moze da te posere i zacrveni kad god otvori usta.
Ok, nervozne minute su se pretvarale u moju histeriju. Odjebi bre dosadna zeno, koji sam te uopste djavo I startovao. Mogao sam da udjem u bilo koji bus I odem u Kuala Lumpur.
Bolje Cunami nego ti, prokleta zeno.
Nailazi bus. Ulazimo. Pristojnos mi je nalagala da sedimo jedno pored drugog. Ipak smo drugari iz srednje. Sto je kucno vaspitanje sranje!!!
Mogli smo da cutimo ili da pricamo o guzvi, vremenu, suncokretima, pasivnim pusacima, elementarnim nepogodama. Ups, jedna je bila na sedistu do mene.
Ne, ona je odlucila da mi se pohvali pred punim autobusom kako sad ima dva decka ali da onaj prvi ne zna za onog drugog.
Opa! Vidi ti Danijelu. Streber koji kada pojede tanjir pasulja postaje opasna macka koja se igra sa srcima momaka.
Priznajem, zainteresovala me je njena prica iako na pocetku nije obecavala. Gistro!
Mislim, ja sam je samo pitao kako je I sta se desava u njenom zivotu ali nisam bio raspolozen da slusam pricu o teskobama njenog fakultetskog, streberskog I veruj mi dosadnog zivota. Jebalo me kucno vaspitanje, opet!
Znas sta?! Iznervirala me je ta njena neocekivana prica. Bio sam ubedjen da sere I da mi nabija na nos kako sam odbio jednu super-truper zanimljivu, prevejanu tzitzu. Ma, daaj, umri skote.
Naravno, Danijela ne bi bila rundavi skot ako mi ne bi pokazala slike njenih “kao jebaca”.
- E ovo je decko s kojim sam u vezi a ovo je slatkis s kojim ga varam.
- E ovo ti je brat a ovo ti je kum, da se razumemo. Ovo poslednje sam pomisli, nisam rekao. Kako ono bese? A da, kucno vaspitanje. Kucno sranje.
- Hej, pa ja znam ovog lika! Deki bese? Lupio sam, zabave radi.
Nastavak bi moj drugar Rade opisao jednom recju, HAVARIJA.
Danijela se preznojava I crveni. Stalno je crvenela u licu I nabacivala totalno debilan osmeh kad bi zabagovala u skoli dok odgovara. Svi bi joj se smejali ali I cudili kako nije uspela da zapamti 20. red na 65. stranici. Imao sam utisak da asociranje bas na taj nacin kod nje shljaka. Samo sto sad nije imala knjigu u torbi da je na brzinu prelista.
- od kud ti njega poznajes, u picku materinu? Da, opsovala je. Prvi put od kada hodi zemljom u odvratnim zutim cipelama.
- Znam ga. Sa Zarkova je, jel?
- Sa Ceraka. Od kud ga znas?
Mojoj sreci kraja nije bilo. Aj sto sam ubo, nego me ide I dalje. Javlja mi se da si debil. Od kud znas?! To bi sto posto rekla!
Vozao sam je do Zemuna sa znam ga I reci cu mu da ga varas pricom.
Totalno je popizdela. Zajapurena je pred Zemun pustila I prvu suzu.
- Propala sam, nemoj da mu kazes!
- Jok, necu. Pa to mi je ortak, kako da mu ne kazem. To sto radis nije ok.
Bilo mi je zao, malo. Pasulj-streber je prso. Kontao sam da joj kazem, lozim te, iskuliraj pod hitno. Nisam stigao jer je pocela da histerise po autobusu a ljudi su OPET gledali u mene I moje pantalone. Ljudi, ona place I crvena je u licu to je smesno a moje pantalone su prljave pa sta! U nju gledajte, ne u mene!
Njena stanica. Pssss. Otvaraju se vrata, ona ovde odlazi, konacno. Sad cu da pokrijem rukom fleku od jajeta a rupu.. ma jebes rupu!
- nemoj da mu kazes
- ma, ne poznajem coveka, sta se lozis. Lozim te od prvog psssss.
Mislim da je bila spremna da me ubije. Krenula je da me klepi po njonji. Jako neprijatna situacija. Srecom, morala je da izadje.
Danijelu posle toga nisam dugo, bas dugo video. Cuo sam u medjuvremenu svasta o njoj.
Prica se da je skroz poblesavila po nekima, po meni prozivela, otvorila oci. Uvek sam price o njoj dozivljavao sa nekom cudnom simpatijom iako mi je u sustini bilo svejedno.
Sreo sam je jednom ispred neke prodavnice elektro opreme, kupovao sam grejalicu, sa njenom mamom. Uvek je svuda isla sa mamom. Javio sam joj je sa osmehom, ona meni takodje. Nije mi uzela za zlo ono przenje u busu. Cak mi se javila I njena mama.
Ne idem na rodjendane svoje sestre. Dosadni su koliko I njene drugarice. Trudim se da na taj dan odsetam do njene kuce, pozelim joj brdo nekih gluposti, njoj to mnogo znaci. Meni je to 10 minuta. Nikada ne ostajem duze od 10 minuta. Casu okrenem za cas, prozborim sa njom o tome kako je matora, starija je 4 godine od mene. Poljubim je, I to joj mnogo znaci. Izvucem joj usi, to meni mnogo znaci I odsetam. Ove godine sam cak popusio cigaretu i izvrnuo dva Pelinkovca. Svi su me gledali.
Tridesetdeseti rodjendan moje sestre, prosle godine, je bio najzanimljiviji ever.
Dosetavam oko 9. Njene 2 drugarice su skinule bruseve, okacile ih o luster, namazale su se nekim uljem, obule su visoke, jako visoke stikle i mrtve su pijane I nadrogirane.
Dva ortaka sun a kolenima ali im oven e dozvoljavaju da ih dotaknu. Burazer radi kao izbacivac. A on je velik, bas velik. Znaci, nema pipanja. Moja sestra je na koksu, Brankica, njena kuma, je pojela neke slicice I tripuje da je pilot aviona MIG-29, simulirajuci obrt Kobra. Sve to lezeci na podu. Inace radi kao professor u nekoj osnovnoj skoli. Predaje geografiju ili jebem li ga. Psiho ako mene pitas.
Neki lik pokusava da mi uvalja eksere koji su ocigledno stari par meseci. Odbijam ga.
Otpanjili su neku modernu muziku I vriste. Svi su mrtvi. Zurka je do jaja.
Pokusavam da nadjem najveci font na kompu kojim bih napisao rec GISTRO.
Ok, ovako cemo. GISTRO, GISTRO, GISTRO, GISTRO, GISTRO, GISTRO!
Izmislio sam sve, osim sto I dalje mislim da je Brankica, kuma, psiho.
Prizor koji cu opisati nije namenjen deci ispod 14 godina. Ili kako Jelena rece jos 14 minuta do reklama kad se pojavio znak u cosku ekrana koji upozorava na neprikladnost onogo sto se emituje. Jelena je zaista sjajna.
U svakom slucaju, deco odjebite ako hocete zdravo detinjstvo.
Dosetao sam(premotavanje brzo I scena od pocetka) oko 9.
Tamo grupa penzionera sa casama do vrha napunjenim zutim I crnim sokovima.
Svi nesto seru o tome kako su pozavrsavali fakultete kao sjajni studenti a nema posla. Uglavnom nemaju veze. Mislim, nemaju sexualne odnose. Vecina njih je frustrirana.
Pazi sad, s leva na desno.
Jelena Cuk, debeli idiot, isla sa Natasom u srednju, valjda I u osnovnu. Uz to I komsije.
Bliske su kao Moskva I Washington a ceo zivot su provele jedna pored druge.
Njna prica je debilna I ne bih te zamarao. Na brzinu. Radi u nekom fansy butiku, tamo pije kafu po ceo dan I sere po lokalnim likovima. Nikada nije imala decka. Slusa Marka Bulata I top provod joj je bila Nova Godina u Jezeru na Adi kad je doticni shaban svirao.
Potrosila je puno para i ne zali. Moram ovde smajli, nasmejao sam sam sebe
Pored nje njena setra Snezana Cuk. Sto kaze Rambo, sve isto, sve isto… Samo sto je mladja o dopadljivo-svinjaste sestre godinu dana. Sve isto, sve isto, sve isto…
Dalje… Neki lik, stalno ga vidjam tu, mislim da se Natasa lozila na njega. Lep momak, mislim I najzanimljiviji u sobi. Stvarno to mislim.
Moj batica I njegova zena, oni su ok pa I isto zapale jako brzo sa rodjosa.
Ove ostale, umazane sminkom, ne poznajem, niti zelim da ih upoznam.
Skroz na kraju moj kum Goran I uuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu DANIJELA.
Neverovatno gorak shlag I trula jagoda. Ne jedem ih od tada.
- od kud ti ovde, pitam zajapurenu?!
- Pa, eto.
Sta eto, mislim se u sebi, koji ces ti kurac ovde. Jel moras da mi sjebes vec sjebanih 10 minuta zivota. Usrani rodjendan! Koji kurac dolazim uopste?!
A ja opet u “rep fazonu”. E, sad nemaju fleku, rupa je i dalje tu.
- pa Goran I ja smo zajedno!
- zajedno ste?! Slatko.
Pocinje da se smeje debilno kao uvek kad joj je neprijatno. Ajmo Danijela, 20. red, 60 sranica, kucko.
Znas onaj trenutak kad te misli u sekundi napadaju, obuzimaju, imas utisak da ce ti prokljucati glava a one iskipeti iz tebe, toliko da se pitas da li si to samo mislio ili si to I rekao na glas.
Tada nisam, sada hocu! Moram, bre!
Ahahahhahahahahahhahahahahahahahhahahahahha, vi ste dva degena, idiota totalna. Ko vas je skontao, oboje vas jako dobro poznaje.
Goran je pickasto-debilan lik koji sve zapisuje. Uglavnom ne izlazi iz kuce, tih, povucen bolesno I svi mu seru po glavi. U srednjoj sam ga branio od nekih debila jer mi ga je bilo zao. Stariji je od mene 2 godine I uvek je mogao da me dobije 1 na 1 ali nije.
Moj matori ga je krstio I od tada mi je zvanicno kum. Na zalost!
Moj matori… duga prica.
Nekoliko dana pre toga,Goran je bio kod mene I prilicno nenamatljivo se raspitivao o sex kao pojavi. Onako generalno, sta se tu radi I to.
Zvucalo mi je tada simpaticno sve dok nije dosao do bahanalnih pitanja na sta sam ga uputio u savetovaliste za pubertetlije. Nesto oko kenjanja po ribi I slicna mirisna sranja.
Nije hteo da mi kaze ko je pertneriska ali je od Natasinog rodjendana jasno ko je nosha I ko ubedjuje mog debilnog kuma kako je to jedan deo sexualne slobode izrazavanja, emocija I strasti.
Danijela voli da se po njoj sere! Eto to je moj zakljucak.
Pasulj-streber je izrastao, kao pasulj u onoj bajci, do neslucenih visina.
Neka ga neko, sto pre, posece.
Shok familije je bio trenutak kada nam je saopsteno da ce se g-din Zapisujem sve I g-djica Zajapurena vencati, uzeti or how ever.
Ona je zakevila I rodice malog zajapurenog usranka.
Usranog li texta…
Da mi je da cujem sta bi o tebi rekli ljudi koji su isli sa tobom u srednju skolu:). Prilicno surov opis, ne razumem, ako ti je koristila u srednjoj skoli, trebalo bi da budes zahvalan. Ili si ti od onih likova kojima ni pomoc koju dobiju nije dovoljna da ne budu "dzukele"? Izvini na ovom dzukele, mada se izvinjavam i psima;)
u bre!
nisi ti valjda Danijela?
:)
verujes u sve sto pricitas?
Ma neeee. Nisam Danijela:). Mislim da mi je u niku dovoljno prepoznatljivo ime.
A odavno sam prestala da verujem u Deda Mraza (znas taj vic:)).
mozda jesi surov, al sam se ismejala :)))
ziva bila!