blago tebi.....eurekaaaa!!

U zvezdanoj noci, tek neki sapat dolazi
da li to dragi pored mene samo prolazi?
da li to gazi stazom ljubavi
ili ce odmah da me zaboravi?
Saljem mu samo poljupce vrele
i nikad vise ostre strele,
necu otici kao morska pena
Vecno cu biti tvoja verna sena!

dgrago mi je odati pocast covjeku sto ceni poeziju,ali nas zmajcek je romanticna dusicka,pjese su sasvim u redu i kako sto on rece svako se moze pronaci u njima...hvala ti zmajce sto si dio sebe podelio snama...


RAPSODIJA(To all lost poetic souls)

Trebao bih nešto reći,
(kako ljudi to često očekuju)
ali riječi ne proizlaze.
Želja navire i gura svoje prste
poput dječjih radoznalosti u svaku poru kože,
želeći taknuti svaku nit Tvoje opstojnosti u mojoj unutrašnjosti.
Sumaglice, već sada oteglih čežnji
zamućuju pogled koji para daljinu nadanja.
Ona se stere preda mnom u punoj goloti.
To je duga cesta koja se odvaja u tri pravca.
I kad bih želio krenuti ovuda,
čujem šum velike praznine.
To je ono što nikad nisam hteo saznati.
Skrenem,
putokaz pokazuje suprotan smjer.
Zadnja putanja okreću me posljednjem pravcu.
Ono veliko, strašno ‘’ne’’ – koje su Oni izrekli,
vraća me na početak,
na stara pitanja.
Iz njedara, život iskače poput ptice koja bi željela poletjeti,
ali okovanih krila,
nada guši izdržljivost.
‘’Ne mogu’’, trnci i strah ponovnog poraza,
stvarnost čine neprijateljem.
Isprazne priče sudbine koje mi nameću,
već slažem u katalog životnih članaka pod nazivom ‘’Crna kronika’’.
Prolaze čerge i ja za njima.
Putujući sam pjesnik što uz zvuk lire hara gradovima,
tuđim životima, pričama i poslovima.
Popušta me nevjerica, trepet i samoća.
Ovaj put uspijeti moram.
Znam, opet ću položiti ništa, a izgubiti sve.
To je, nažalost, prava istina Nas putnika!




A sada evo ti nesto moje

Alekss na sve ovo sto si pisao ne moze se vise nista dodati.